Novosti

11.04.2018

Oživljavanje mrtvaca

Kadgod se zaputim labinskom rutom prema Opatiji i Rijeci, ili iz pravca Kvarnera prema Istri, oči mi se uvijek zakuju za onaj stasiti plominski toranj, koji se kao kakva džinovska truba isteže iz elektromašinskog konstrukta plominske termoelektrane. Jedina je to hrvatska energana na ugljen i jedna među 13 sličnih na tlu Europske unije kojoj je presuđeno zatvaranjem do 2020. godine. 

Dok gledam kako se ta najviša hrvatska građevina s visinom od 340 metara, poput pijavice pripija uz nebo Plomina, Kršana, Labina i šireg labinskog okruga, uvijek se iznova propitujem o njenom suštinskom smislu i gospodarskoj svrsi, ali i o suštini, dobroti i zlu u čovjeku. I nikada ne stignem ni do jednog smislenog odgovora. Uvijek mi ostaju iste dileme: da li je plominska termoelektrana dobro ili zlo za ovdašnje domaće, za nas furešte, za prolaznike i turiste? Da li iz ovoga džinovskog zjapa izlazi više koristi ili otrova? Da li bi ovdašnji okoliš imalo bio čistiji da nije tolikog oslonca na uvozni ugljen iz Kine i s drugih globalnih tržišta? Da li bi hrvatski građani imali struju i onda kada plominskom lukom ne bi plovili samo ugljenomrki teretni brodovi ...?

Vjerovatno su se ista pitanja vrzmala po mozgu ljubopitljivih i davne 1966. kada je izgradnja termoelektrane Plomin 1 započela. I 1969. kada je puštena u probni rad. I 1971. kada je za Praznik rada svečano otvorena. Pa i 2000. kada je dograđena. 

No, dok su ovakva i slična propitivanja trajala, ova TE je i ostarjela pa je s prvim danom ove godine, nakon skoro polustoljetnog rada, trebala biti formalno zatvorena. Ali nije! Odluku o konačnom zatvaranju nije mogao prouzročiti čak ni lanjski veliki požar. Ni zastarjela tehnologija. Ni građanska pobuna predvođena udrugama zelenih pokreta. Niti činjenica da elektranu sada izgriza hrđa zbog dužeg nerada.
Hrvatrska elektroprivreda i drugi znalci bliski ovim i srodnim interesnim klanovima imaju svoju logiku. I matematiku! Iako se i plominska termoelektrana nalazi na listi nepoželjnih zagađivača Europske unije koji bi za dvije godine trebali biti ugašeni, HEP, zvanična politika, energetski lobisti, trgovci strujom i politički mešetari zagovaraju njenu rekonstrukciju i modernizaciju u cilju regeneracije uvoznog ugljena u, navodno, ekološki održivim kategorijama. Zagovaraju izgradnju „dugoročno sigurnog i stabilnog izvora električne energije“ čija bi ukupna energetska snaga bila čak dvostruko pa i četorostruko veća od sadašnje. 

Njihovi argumenti su više nego bizarni: „Potrošnja električne energije u Hrvatskoj se povećava po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,7%, a uvoz struje je 22-35%...Do 2020. iz pogona će biti izbačen dio elektrana hrvatskog elektroenergetskog sustava koje su na kraju životnog vijeka, dok će neke zbog prilagođavanja propisima EU o štetnim emisijama biti potrebno staviti izvan pogona prije nego što je to planirano ili ekonomski opravdano...„ Navodi se, također, poznata činjenica da je zelena energija proizvedena vjetrom i sunčevim zrakama skuplja od konvencionalne. I tako dalje.

Spretno i zakukuljeno zvaničnici, međutim, ukazuju na podatak da bi s povećanjem snage TE Plomin 3, dvostruko bila povećana i emisija ugljik-dioksida sa dosadašnjih oko dva miliona tona godišnje, na preko četiri milijuna tona. A gdje su tek sve ostale štetočine po zdravlje?

Naravno da znam da u svijetu danas postoje tehnologije kojima je i ta četiri milijuna tona potencijalnog otrova moguće smanjiti na jednu četvrtinu. Ali, zar i milijun tona aktivnog otrova godišnje za pučanstvo istočne Istre, kvarnerskog okruga i šireg istarskog podneblja, nije katastrofa? Jeste! Pogotovo imajući u vidu da je, po broju sunčanih dana u godini, Istra već mogla biti pretvorena u gigantsku solarnu centralu. Možda i najveću u Europi. Beskorisni sadašnji kras i pustare, mogli su biti pretvoreni u zelene energane. A o snazi vjetrova koji se s kopna i mora sudaraju upravo nad neiskorištenim vrletima Istre, da i ne govorim! Ali moje oči nigdje do sada ne viđoše niti jednu jedinu istarsku vjetrenjaču. Zašto, ne znam!. A u Nizozemskoj se zamlaćuju na svakom koraku.

Hrvatski elektromenadžeri su, mislim, nekažnjeno, prespavali zelenu energetsku revoluciju u Njemačkoj, Skandinaviji, Australiji, Kanadi, SAD-u... Možda i danas misle da su kilometarska solarna polja između Nirnberga i Kelna energetski promašaji velike i moćne Njemačke. Ili da švedski Volvo ne misli ozbiljno kada priopći da će za desetak godina obustaviti poizvodnju automobila s motorima na unutarnje sagorijevanje i zamijeniti ih elektromobilom!

Znam ja da plominska energetska ostavština iz vremena komunizma nije građevinska grdobina ni za okolne općine unatoč brojnim negativnim posljedicama po zdravlje ljudi i po okoliš. Jer osim struje, iz plominske centrale im dotiču i kojekakve budžetske pristojbe. Zato će i javna rasprava o sudbini ove elektrane, koja je upriličena do 9. narednog mjeseca, biti krajnje neizvjesna. Uz ostalo i zato što je čovjek u svojoj naravi homo homini lupus est. Čovjek čovjeku je je vuk kako god se okrene! 

Vaš furešt