Novosti

sea_star_festival_official

15.05.2018

Otpad nije smeće!

Ja ponovo o otpadu, njegovom selektiranju, nelogičnom rasporedu spremnika, o generalnom gospodarenju otpadnim produktima našeg svakodnevnog življenja. Ja ponovo o tome, jer otpad, gospodo, nije smeće!

Radostan sam što su se istarski komunalci početkom tjedna okupili u Pazinu i što su ozvaničili početak nove otpadne povijesti. Sretan sam zbog toga onoliko koliko u ovom trenu mogu vjerovati u suštinski napredak u ovoj sferi funkcioniranja Hrvatske kao europske Države. Znajući iskustveno da se svašta može zamisliti i izreći, ali da baš nije lako svaku zamisao provesti u djelo, za sada sam odlučan ostati skeptik iako bih silno želio biti optimista. 

Razlozi su brojni, a među najvažnijima je složenost cijelog procesa koji nije bilo lako provesti ni u jednoj drugoj državi koja je sustavno počela misliti o otpadu tek onda kada je postala članicom Europske unije. Jer, u gospodarenju otpadom nisu dovoljni samo papiri kao što su Direktive EU, nacionalna Strategija gospodarenja otpadom, Zakon o gospodarenju otpadom i Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom. Sva ova akta su važna, ali je važnije kakvi smo u glavi. U kakvoj smo obitelji formirani? Da li se i koliko o gospodarenju otpadom uči u školama? Kako svako ponaosob percipira životni okoliš i individualnu ulogu u tome? Koliko su za ovu, toliko suptilnu a istodobno toliko degradiranu temu, senzibilizirani oni koji provode politiku, nadziru javne djelatnike, raspoređuju spremnike ili, čak, koji samo sjede za volanom vozila za odvoz otpada. Pa sve do nas i vas koji smo godinama i decenijama živjeli u društvenom kontekstu u kojem je bilo 'kool' bacati otpatke od cigareta posvuda unaokolo; izbacivati kroz prozor automobila cijele vreće putničkog otpada; došetati se do kontejnera, a zatim smeće volšebno frljaknuti pored kontejnera... 

Kultura svakodnevnog življenja, pa tako i kultura upravljanja otpadom, nije niti može biti rezultat samog zakonodavstva i volje zakonodavca da se sve dosadašnje prakse zamijene novim. Filosofija svakodnevnog života u progresivnim društvima se utemeljuje na kontinuitetu progresivnih intencija, mjera, postupaka i osobnih težnji svake društvene jedinke. 

Trećinu osobnog života sam sticajem okolnosti protračio i tračim po zemljama „truloga“ Zapada, pa vam s uvjerenjem želim prenijeti da ni u tim i takvim društvenim zajednicama ne teku samo mlijeko i med niti u jednoj oblasti, pa tako, naravno, ni u segmentu gospodarenja otpadom. Ulice, trgovi, bulevari i avenije tradicionalno uređene belgijske Kraljevine su, na primjer (ne znajući ni dan-danas za pametnije rješenje), svakog utorka i četvrtka zatrpane plastičnim vrećama prepunim otpadom. U nekim briselskim općinama, kontejneri za selektiranje otpada postoje, a u drugim općinama toga nema. U mnogo bolje 'utegnutoj' Nizozemskoj, pitanje selektiranja, odvoza i uopće upravljanja otpadom dovedeno je gotovo do savršenstva (ako je takvo gradiranje ovozemnih vrijednosti uopće moguće). U Belgiji morate platiti ako na najbližu javnu deponiju, vlastitim vozilom i trudom, dopremite građevne otpatke. A u Nizozemskoj ste za to stimulirani. U Njemačkoj i zemljama Skandinavije se već dugi niz decenija o ovim trivijalnostima i ne diskutira, jer se visoki stupanj kulture življenja i samoodgovornosti podrazumijevaju. 

Smeće na ulicama Brisela

Nimalo, dakle, ne sumnjam da je cilj novog sustava gospodarenja otpadom „uspostaviti kvalitetan i učinkovit mehanizam sakupljanja komunalnog otpada u svim jedinicama lokalne samouprave u cijeloj zemlji“ u skladu s načelima održivog razvoja, očuvanjem životnog okoliša i zaštitom ljudskog zdravlja i života na Zemlji općenito. U tom kontekstu su, vidim, i sve poduzete mjera novog sustava gospodarenja otpadom. A među najvažnijima su poticanje odvojenog sakupljanja otpada, sakupljanje otpada na kućnom pragu, uvođenje stimulativnih mjera pri naplati javne usluge prikupljanja komunalnog otpada prema sastavu i količini, uvođenje naknade za odlaganje komunalnog otpada, te poticanje kućnog i komunalnog kompostiranja.

Iz ovoga se vidi da bi novi sustav gospodarenja otpadom trebalo da bude ne samo efikasniji nego i pravedniji u odnosu na dosadašnji. Jer se smeće više neće plaćati po kvadratnom metru stambenog ili poslovnog prostora, već po količini stvarno isproduciranog otpada. Tko bude lošije samoupravljao smećem, više će i plaćati. Otpad se, također, više neće zakopavati i zatrpavati u zemlju kako bi se samo s klonio s očiju, a nastavilo sa zagađivanjem životnog okoliša, nego će se sustavno zbrinjavati uz najviše zdravstvene i ekološke standarde. Takav sustav čini Istarsku županiju prvu u Hrvatskoj sa cjelovitim sustavom gospodarenja otpadom što će se, naravno, proporcionalno i plaćati iz džepa građana, prenijeli su ovih dana lokalni i regionalni mediji.
Ostaje nam, dakle, da uskoro vidimo da li je ponovo đavo došao po svoje, ili je vrag, konačno, odnio šalu.

Vaš Furešt