Novosti

11.07.2018

Domoljublje, fanatizam, nacionalizam, šovinizam

Male nacije, dokazivo, imaju kompleks majušnosti pa koriste svaku priliku da se busaju, bespoštedno kočopere i dokazuju da su značajne. I u tome, dakako, vrlo često pretjeruju. I izgube tu toliko bitnu i potrebnu sklonost ka suptilnijem nijansaranju u osobnom poimanju navijačkog zanosa, domoljublja odnosno patriotizma, i ponosa. Zato nam se i događa da smo malo-malo pa preplavljeni izljevima nekakvog pojedinačnog, grupnog ili kolektivnog kvazidomoljublja, nacional- fanatizma, nacionalizma ili šovinizma.

Igrom sudbine, veći dio Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji pratim terenski. Po regionu zapadnog Balkana. U Albaniji, Makedoniji, Kosovu, Srbiji i najviše u Bosni i Hercegovini.  Fanstastično iskustvo.

Uigrana, fanatično motivirama hrvatska momčad, ledenomirni, gotovo inertni, Zlatko Dalić, prebrzi nesretni odlazak srbijanske reprezentacije, neočekivani krah nekoliko velikih svjetskih momčadi, te atmosfera na terenu i svlačionicama su, naravno, svugdje gdje se zateknem, uvijek dominirajuće teme. A aspekti tih naoko dokoličnih, u biti vatrenih debata, su dijametralno različiti.

Za jedne su hrvatski nogometaši „možda, i najbolje uštimana momčad“ Šampionata. Za druge su „kockasti tek samo fanatični domoljubi“. Za treće su „šampioni i ako ne dođu do kraja“. Za četvrte su samo „čistokrvni nacionalisti i šovinisti koji mrze sve ostale koji nisu njihove krvi“. Za pete su „svi oni tomsonovci koje treba prevaspitati i iz povijesti ih prevesti u stvarnost ...“

Kada sve to razložim na proste činioce, kada sve to pomnožim i podijelim – zaključujem da na Balkanu bez politike nije moguće uživati čak ni u nogometnim predstavama svjetskog prestiža. Sve je ovdje, pa i sport, čista politika. Kako ona 'niska'-pučka, tako isto i ona 'visoka'-državnička! A vodi se u već viđenom rasponu: od prekomjernog domoljublja, antipatije i prezira, preko nedoličnih političkih izjava državničkih čelnika, pa do eklatantnih primjera antidomoljublja, nacionalizma i šovinizma.

Pobjeda Švicarske nad Srbijom za osminu finala, u Tirani i na Kosovu je proslavljena žešće, trijumfalnije, vatrenije i emotivnije nego kada je u veljači 2008. ova bivša srbijanska pokrajina proglasila neovisnost. Prvi strijelac protiv Srbije, Granit Xhaka, tokom cijele utakmice je trpio vrijeđanja srpskih i ruskih navijača zbog kopačke na kojoj je bio grb Kosova na kojem je ovaj švicarski reprezentativac rođen. Svoj prvi zgoditak na prvenstvu, i to baš protiv Srbije, ovaj naturalizirani Švicarac je zato proslavio urlikom „Granit Kosovo“. Nije se, naravno, hvalio zemljom za čije se boje trenutno bori. Sudbina je htjela da je i drugi gol protiv Srbije 'zabio' igrač kosovskih korijena. Nakon fantastičnog pobjedničkog zgoditka u devedetoj minuti (2:1) Xherdan Shaqiri je gestikulirao rukama dvoglavog orla. I ni on nije klicao novoj domovini!

Naravno, FIFA je zbog takvih ponašanja poduzela svoje, ali istoga dana su se podigli Albanci i Kosovari diljem svijeta kako bi skupili 10.000 švicarskih franaka za plaćanje skromne „nepravedne kazne“. Prvi je to učinio kosovski ministar trgovine Bajram Hasani koji je donirao 1.500 eura za dvojicu švicarskih nogometaša. Trznuo se zatimn ishitreni albanski premijer Edi Rama, koji je otvorio posebni bankovni račun, akciju je nazvanoj "ne plaši se orla" i pozvao zainteresirane na doniranje novca kako bi se platila „besmislena kazna“. 

Uoči ove utakmice srpski i ruski navijači su se diljem Rusije prsili kojekavim kompilacijama dviju nacionalnih zastava, tvoreći jednu zajedničku tamo neke fantazmagorične rusko-srpske fiktivne države! A pred sami početak meča neki od srbijanskih igrača i navijači su zviždali dok je svirana švicarska himna, znajući već da u reprezentaciji ove male, neutralne i utjecajne zemlje igra nekoliko nogometaša albanskog nacionalnog korijena.

Nakon utakmice, rezignirani srbijanski izbornik Mladen Krstajić, u bizarnoj objavi na Instagramu, suđenje u ovom nogometnom dvoboju usporedio je s navodnom nepravdom koju Srbi doživljavaju u Den Haagu. "Nažalost, samo Srbi su izgleda osuđeni na selektivnu pravdu. Nekad je to prokleti Haag, a danas u nogometu VAR", napisao je Krstajić, aludirajući na videotehnologiju koja je uvedena na ovom Svjetskom nogometnom prvenstvu.

Povijesna ubjedljiva pobjeda Hrvatske momčadi nad glasovitom i favoriziranom Argentinom proslavljena je, uz ostalo, i Lovrenovim ustašlucima prema Srbima kroz Tomsonovu odu osvetničkom ustaštvu, u kojem se i četvrt stoljeća od raspada Jugoslavije i rata u Hrvatskoj, nesuvislo nariču i ovakve budalaštine:..."Za dom, braćo, za slobodu, borimo se mi ... čujte srpski dobrovoljci, bande, četnici - stići će vas naša ruka i u Srbiji!"

Na drugom polu balkanske nacionalne šarolikosti, u Novom Travniku u središnjoj Bosni, velika pobjeda hrvatske momčadi protiv Danske u osmini finala proslavljena je razvezenim Užičkim kolom, najpoznatijim simbolom tradicionalnog srbijanskom folklora. Nasred ulice i u obilju hrvatskih šahovnica, crvenobijelih majica, kapa i drugih nacionalnih simbola. Nije to prvi put. Hrvati u zemlji i dijaspori su i ranije pokazivali naklonost ka Užičkom kolu, ali je video iz Novog travnika danima već senzacija u javnom prostoru regije. 

Oduvijek živim u uvjerenju da su sva domoljubno-patriotska emocionalna stanja u čovjeku, pozitivna sve dok ne pomislim da je i Janko Polić Kamov u pravu kada patriotizam uspoređuje s alkoholom: „Znamo da će nas opiti, da će nam dati ilziju, pa ipak pijemo i najgore vino, baš radi te iluzije“.

Sjetim se, također, i popznatih izrečica po kojima „domovine nastaju iz pepela MRTVIH“ (Alphonse de Lamartine), te da je „domovina tamo gdje ti je dobro“ (Aristofan i česta engleska izreka). Ali se sjetim i one meni najbliže, svevremenski aktualne poruke Ante Dukića koji se, s potpunim pravom na Domovinu osvrće i na ovaj način: „Čuvaj se onih kojima je doboljublje zanat“. E, takvi su, vidimo, opasni!“

Nakon svega što se ovih dana i tjedana vrzmalo po glavi, a povezano je nužno sa sportom i politikom, nekako mi se najprikladnijom porukom Srbima, Hrvatima, Albancima i drugim balkanskim nacijama - čini ona čuvena poruka velikog Goethea koji je još onomad, vizijski, rekao „zemlja se oslobađa ljubavlju, a velika postaje djelima“.

Vaš furešt