Novosti

13.02.2020

Moja savršena polovica

Kada dvoje ljudi uđe u parterski odnos obično imamo sliku dvoje individualaca koji započinju nešto zajedničko. Međutim cjelokupna slika je puno šira od onoga što mi očima možemo vidjeti. Svaki čovjek sa sobom nosi svoj vlastiti svijet, nosi svoju obitelji sve članove koji se u toj obitelji nalaze. Veliko se u malome očituje. Također, taj svijet ima svoje okvire, svoje granice u kojem se nalaze mnogobrojna pisana i nepisana pravila, formirana stajališta o svim bitnim odrednicama života. 

Postoji jedan zanimljiv eksperiment/video koji se može pronaći online, a koji pokazuje koliko smo mi kao bića društveno uvjetovani. U jednoj čekaonici nalazi se skupina ljudi koja ima upute da se, svaki puta kada čuju zvuk nalik zvonu, moraju ustati sa svoje stolice i ponovno sjesti. U takvu grupu dolazi osoba izvana, sjeda na stolicu i već nakon prvog zvuka počinje se ustajati s grupom ljudi. Osobe odlaze u susjednu prostoriju sve dok novopridošla osoba ne ostane sama. Ali ona i dalje na svaki zvuk zvona ustaje i sjeda. Zatim dolaze novi ljudi koji također ne znaju ništa o ovom eksperimentu i svi čine isto. Vrlo zanimljiv eksperiment koji pokazuje kako skupina ljudi određuje određene pokrete koje kasnije osobe nasljeđuju i ponavljaju. Slična stvar se događa i s nama, samo što ovaj eksperiment traje desetak minuta, a mi u primarnom sistemu provedemo cijelo svoje djetinjstvo, a poneki nikada niti ne odu iz njega.

Dvije osobe, dva sustava međusobno uđu u jedan odnos, i dva svijeta postaju jedan. Neke stavke su zajedničke, međutim mnogi segmenti se mogu u potpunosti razlikovati. U ovakvom setingu događa se da se ovi svijetovi počinju frustrirati, granice se polako počinju kidati, stvara se ponekad sukob i osobe dobivaju priliku da izađu iz poznatoga svijeta i iskuse nešto novo. Olakotna okolnost svega ovoga je da je ovaj proces u samome početku zamotan u celofan koji se naziva zaljubljenost ili „božansko ludilo“ u kojem sve naizgled izgleda idealno i savršeno. Što je apsolutno legitimna faza svakoga odnosa i u redu je da pijemo iz toga kaleža božanske ludosti i da uživamo u tim trenucima dok oni traju. Ali ta iluzija na kraju mora umrijeti, ali o tome neću pisati u ovoj kavi, kako ne bi upropastio ljepotu ove očaranosti. 

Svi odnosi i partnerstva izvana izgledaju savršeno i imaju lijepe fasade. Ako vaš partnerski odnos nije savršen ne trebate očajavati, zato što niti jedan to nije. Niti jedan partner u konačnici nije savršen i nema mogućnost da ispuni naše apsolutne težnje jer smo svi mi savršeno nesavršeni. Ono što nam partnerski odnos nudi je prilika da napravimo destrukciju sistema i vjerovanja naše primarne obitelji i da vidimo naš okvir iz novoga kuta, ako imamo hrabrosti izaći iz njega. Možda nikada nećete pronaći savršenog partnera, ali ćete zasigurno pronaći osobu koja će savršeno reflektirati sve ono što želite i ne želite vidjeti!

Antonio Mrzlić
#soulguide
amerselli@gmial.com