Vijećnica SDP-a Neel Rocco reagirala je na odgovor na svoje prvo vijećničko pitanje postavljeno na sjednici Gradskog viejća održanoj 7.srpnja. Pitanje je bilo vezano za brošuru „Tulio Demetlika:16 godina zajedno za Labin“. Nažalost, odgovor koji sam primila, veli Rocco, ne samo što je daleko od potpunog, nego on ostavlja i dojam jedne gradske vlasti koja brani sve svoje odluke, čak i one loše, noktima i zubima. „Tražila sam dokumentaciju sveukupnih troškova izrade spomenute brošure, a dobila sam samo djelomičan odgovor, to jest naveden je iznos troškova tiskanja materijala. Svi drugi radovi su izvršeni "interno" i za njih nisu navedeni troškovi. Taj pristup je problematičan, jer kao što svi znamo, ukupni troškovi bilo kojeg projekta također uključuju troškove radnog vremena zaposlenika koji su radili na projektu, a ne samo trošak materijala ili usluge koje su kupljene izvana. Na isti način se u cijeni jedne štruce kruha ne uračunavaju samo troškovi brašna, soli, vode i kvasca, nego i plaće pekara.
Na moje pitanje tko je sve radio na projektu i koliko je sati proveo na tome sam dobila odgovor nejasnim izrazom "djelatnici gradskih tvrtki i ustanova". Pa, to sam nekako mogla pretpostaviti! Mene je naravno zanimalo o koliko ljudi se tu radilo. Moja je procjena da su stvarni troškovi bliži duplo od onih 38.000 kuna koje je gradska uprava platila za tiskane brošure. Ali ni 38.000 kuna nije sitniš. To je na primjer više od polovice iznosa koji su iseljenici iz New York-a donirali za ultrazvučni aparat za Dom zdravlja. Zamislite da se ovih 38.000 kuna koristilo u tu plemenitu svrhu! Voljela bih imati gradsku vlast koja manje troši na reklamiranje same sebe i više na osiguranje zdravlja svojih građana. U odgovoru se tvrdi da novac potrošen na Demetlikovu brošuru spada pod općim nastojanjem osiguravanja transparentnosti i informiranja građana. Naravno da taj argument ne drži vodu.
Brošura je retrospektiva o razdoblju od 16 godina i ne sadrži ništa što nije već bilo rečeno i prikazano. To nije ništa drugo nego reklama za bivšeg gradonačelnika, a time i za stranku koju on predstavlja, a vremenski tako organizirana da je izašla upravo na vrijeme za lokalne izbore. Kao porezni obveznici možemo se samo nadati da za četiri godine nećemo morati opet izvaditi novčanike i platiti za brošuru o životu u Labinu dok je Glavičić bio gradonačelnik. Odgovor završava s dugim upućivanjem na dijelove statuta grada koji omogućuju /dopuštaju proizvodnju takve brošure. Vjerovali ili ne, mene je ovaj dio odgovora zaista uplašio. Zašto gradska vlast osjeća potrebu da dokazuje da su sva pravila poštivana i da nijedan zakon nije prekršen? Pitam se da li to znači da postoje situacije u kojima gradska vlast i uprava ne poštuje pravila i ne slijedi zakon?“, kaže u reagiranju na odgovor na vijećničko pitanje vijećnica SDP-a u Gradskom vijeću Labina Neel Rocco.
{fcomment}