05.03.2018

Rudar Đoko gostovao u našoj emisiji Litrati povodom Dana rudara

Đoketa znam gotovo čitav život. Rudar, nevjerojatan radnik, ljudina! Jozo Ogribić, poznatiji kao Đoko rođen je 1937. godine u Sinju u deveteročlanoj obitelji poljoprivrednika. No, sa stvaranjem jezera Peruća, zemlje je bilo sve manje, a stanovništvo se raselilo po Istri, Slavoniji… Gost naše emisije Litrati, kojeg smo pozvali da nam ispriča svoju životnu priču povodom Dana rudara odlučio je da će svoj život provesti radeći ispod zemlje, u rudniku. Koliko je njemu poznato, jedini je koji je iz onog kraja  svoj komad kruha zaradio na taj način. Prije vojske radio je u jednom građevinskom poduzeću u Splitu. U naše krajeve došao je u rujnu 1961. Iz Splita je do Pule stigao brodom Dalmatinka. Bilo je 11 sati, kiša je padala, a na autobusnom kolodvoru saznao je da autobus za Labin kreće tek idućeg dana u 6 sati ujutro. Kada je stigao u Rašu, vidio je da nekolicina njih u baru igra briškulu i odmah mu je bilo lakše. Već 26. rujna 1961. prvi je put ušao u rašku jamu. U Raši je radio tek četiri godine, a do umirovljenja, 1. siječnja 1987. godine svoj je radni vijek rudara proveo u jami Labin. Za svo to vrijeme uzeo je tek sedam dana bolovanja zbog zalutalog kamena uslijed jedne “škopije”. U emisiji Litrati ispričao nam je što mu je bilo najteže raditi u rudniku te kako danas, kao penzioner provodi dane u svom vrtu na Katurama. Čovjek o kojem je 1987. godine snimljen i film “Trideset i dvije nadnice” više je puta kroz emisiju ponovio kako je, u svemu što radiš, najvažnije biti dobar i pošten te kako su njegove čizme uvijek bile okrenute prema jami. Disciplina mu je uvijek bila na prvom mjestu, a “zabušanti ne prolaze nigdje dobro, pogotovo ne u rudniku”, kazao nam je rudar Đoko u emisiji Litrati emitiranoj 3. ožujka 2018. povodom Dana rudara. Snimku emisije poslušajte u nastavku: