Dva blagdana s dva lica

Država je kao i lice čovjeka: pogledaj ga izravno u oči i spoznat ćeš mu dušu. I hrvatska državna 'elita' je ista: dubokim zagledom u oči Predsjednice, u odrazu ćete vidjeti Premijera i njegovu ćud uprkos navodnim javnim neslogama. I obrnuto. Ideologija i dnevnopolitička matematika su kohezivna materija koja ih toliko spaja. Nisu porijeklo, obiteljski odgoj ili stvarna njihova suština. Dva velika nacionalna praznika u samo tri dana su ogledalo u kojem se to najbolje vidi.

Dan antifašističke borbe je državni praznik i obilježen je prošle subote 22. lipnja u šumi Brezovica kod Siska. Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je na tom skrovitom mjestu osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Hrvatskoj i Jugoslaviji.

No, pokondirene glave hrvatske državne politike sve desnijeg političkog spektra - predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković nisu došli u Brezovicu na svečano obilježavanje nacionalnog praznika hrvatske države Dana antifašističke borbe. Premijer je kao i lanjske godine poslao ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, a predsjednica svih građana Republike Hrvatske (a ne samo HDZ-a) i predsjednik najviše zakonodavne vlasti svih građana (a ne samo HDZ-a), nisu se udostojili ni za takav korak.

Tri dana kasnije, 25. lipnja obilježen je Dan državnosti, dan kada je 1991. Hrvatski sabor usvojio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući je samostalnom i neovisnom državom. Oba ova velika datuma su službeni državni blagdani u Hrvatskoj.

Prvi se obilježava radno, drugi neradno. Prvi je od hrvatskog državnog čelništva ignoriran, drugi je obilježen uz državne počasti iako drugog velikog blagdana ne bi ni bilo bez ovog prvog.

„Da nije bilo antifašističke borbe od 22. lipnja 1941. pa sve do konačne pobjede nad nacizmom mi ne bismo imali što ni braniti, a u Domovinskom ratu smo branili i obranili Republiku Hrvatsku koja je stvorena upravo antifašističkom krvlju“, rekao je s pravom na početku središnje svečanosti u Brezovici predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin. Rekao je još da "ne smijemo zatvarati oči pred onim što se događa oko nas na širenju negativne percepcije o antifašizmu". Dovoljno za ovakvu prigodu ukoliko u Zagrebu ima ušiju koje ga uopće imaju namjeru čuti uprkos činjenici da je Hrvatska kao država svoje pozitivno i povijesno korektno stajalište prema fašizmu iskazala i u izvorišnim osnovama hrvatskoga Ustava.

Zbog svega rečenog i zbog još mnogo, mnogo više onoga što se zna i nije ga potrebno ni ovdje ponavljati, Istra je duhovno velika kao cijela Planeta. Povijesno je prostrana kao Atlantik. A prema faktima moralna kao nitko drugi u ovoj čudesno lijepoj, duhovno zapuštenoj i potencijelno prosperitetnoj zemlji.

Kako i zašto se ne želi vidjeti i u zvaničnom Zagrebu ono što svi drugi u Hrvatskoj i izvan nje jasnovido znaju, pitanje je na koje suvisli odgovor mogu dati samo oni čija je glava duboko u pijesku. Čije se upravljanje državom temelji na dnevnopolitičkoj kalkulaciji. I koji nemaju vlastito 'ja'.

Vaš Furešt