Labinjani u Čabru obilježili osnivanje istarskih partizanskih brigada: odali počast Mati Blažini

30.08.2026

Članovi i simpatizeri Društva „Josip Broz Tito“ Labinštine posjetili su Čabar u sklopu programa „Tragom istarskih partizana u Gorskom kotaru“.

U sklopu programa „Tragom istarskih partizana u Gorskom kotaru“, poveća grupa članova i simpatizera Društva „Josip Broz Tito“ Labinštine posjetila je u subotu, 29. kolovoza, Čabar, gdje su tog dana 1944. godine formirane Treća istarska brigada, a neposredno potom i 43. istarska divizija NOVJ.

Vijenac na spomen-ploču položili su Flaviano Mohorović, Bianka Knapić, Radmila Andrić i Nevio Diminić.

U Čabru obnovljen Dom kulture 43. istarske divizije

Labinjane je pred novouređenim Domom kulture, koji nosi ime proslavljene istarske divizije, dočekao gradonačelnik Antonio Dražović, za čijeg je mandata pokrenuta obnova devastirane zgrade.

Radovi, vrijedni oko 1,8 milijuna eura, uskoro će biti pri kraju, no, nažalost, ističu iz Društva, očekivana pomoć Istarske i Primorsko-goranske županije zasad je izostala.

Hvale vrijedan je odaziv sada već bivšeg gradonačelnika Labina Valtera Glavičića, na čiju je inicijativu kamenoklesarska radnja „Florida“ iz Presike, u vlasništvu Fabija Juričića, obnovila spomen-ploču koja će biti vraćena na pročelje zgrade.

Portret Mate Blažine poklonjen gradonačelniku Čabra

U sastav Treće istarske brigade prilikom osnivanja ušle su i jedinice Odreda „Učka“, a jedan od boraca bio je i Mate Blažina (10. 3. 1925. – 15. 4. 1945.), tada već nositelj Ordena za hrabrost. Poginuo je samo tri tjedna prije završetka rata, nedaleko od Crnog Luga u blizini Lokava.

Za narodnog heroja proglašen je 1953. godine, a njegova bista predstavlja omladinu Hrvatske u Aleji neustrašive mladosti, u Memorijalnom kompleksu „Boško Buha“ u selu Jabuka kod Prijepolja u Sandžaku.

Tim povodom Društvo „Josip Broz Tito“ Labinštine gradonačelniku Dražoviću poklonilo je portret neustrašivog puškomitraljesca rodom iz Čemporovice blizu Martinskog.

43. istarska divizija djelovala na širokom području

Prilikom osnivanja 43. istarska divizija imala je nešto manje od 3.400 boraca, a područje njezina djelovanja bilo je Gorski kotar, Pokuplje, Žumberak i Kordun u okolici Karlovca.

Njezine su brigade u završnim operacijama prve prešle utvrđenu „Ingrid-liniju“ na pravcu Rijeka, Matulji i Kozina. Prva brigada oslobodila je Pazin, dok su Druga i Treća sudjelovale u oslobođenju Trsta i okolice, da bi potom nedaleko od Ilirske Bistrice sudjelovale u razbijanju njemačkog 97. korpusa.

U sklopu divizije djelovalo je i nekoliko bataljuna u Istri, zatim vojno-pozadinske stanice i komande mjesta. Ukupno je bilo oko 1.500 boraca kojima je zapovijedao Štab Operativnog sektora za Istru, smješten najprije nedaleko od Kožljaka, potom u Ripendi i na koncu, do oslobođenja Labinštine, na poluotoku Ubas.

Komandant Štaba bio je Vitomir Širola Pajo, koji će potom biti prvi komandant oslobođene Pule.

Partizani su se iz Pule morali povući sve do 15. lipnja 1945. godine, kada su se, po odluci velikih sila koje za oslobođenje Istre i Trsta nisu ispalile ni metka, povukli iz Pule.

Kako je u Trećoj brigadi bio velik broj boraca s Labinštine i Pićanštine, domicil je nad njom dobila bivša Općina Labin, a u Narodnom muzeju uređena je skromna spomen-soba.

Posjet Zavičajnom muzeju Ozalj

Prije Čabra Labinjani su posjetili Zavičajni muzej Ozalj, smješten u Starom gradu, nekadašnjem dvorcu obitelji Zrinski-Frankopani.

Ovaj dragulj hrvatske baštine vodi kroz šest tisuća godina povijesti – od mlađeg kamenog doba pa sve do modernog vremena kada je ovdje 1908. godine izgrađena hidroelektrana Ozalj, a pet godina kasnije stigla je i željeznica.

Posebno je upečatljiv postav znamenite gluhonijeme umjetnice Slave Raškaj (Ozalj, 1877. – Zagreb, 1906.), koja je preminula sa svega 29 godina.

Nakon Starog grada razgledali su i etno-selo koje se nalazi u Ozlju.

Druženje završeno u Osilnici

Druženje su Labinjani, dakako o svom trošku, završili u Hotelu-restoranu „Kovač“ u Osilnici u Sloveniji.

Gazda Simon i njegova ekipa i ovoga su puta bili izvrsni domaćini – kvaliteta hrane i pića neupitni, a ljubaznost takva da se čovjek osjeća kao kod kuće, među prijateljima.

O cijenama, zaključuju Labinjani, bolje ne govoriti jer se, u usporedbi s onima u Istri, čovjek pita kako to oni izlaze „van“, priopćili su iz Društva „Josip Broz Tito“ Labinštine.

FOTO: Gracijela Glavičić