Scena

IN MEMORIAM: Arsen Dedić (1938. - 2015.)

18.08.2015

Jučer nas je napustio jedan od najvećih pjesnika, kantautora, skladatelja i umjetnika sa ovih prostora. Otišao je veliki Arsen Dedić. Vijest koja se poput bujice proširila u javnosti, rastužila je njegove brojne poklonike i suradnike, kolege glazbenike, ljude iz svijeta kazališta, filma, književnosti i kulture uopće, kojem je jednako pripadao, kao što je, svojim djelom utkan u brojne živote generacija na ovim prostorima ali i šire, on već odavno pripadao svima nama.

Arsen je bio jedan i jedinstven, neponovljiv. S više od pola stoljeća dugom aktivnom karijerom, do posljednjeg daha nije prestajao raditi. Njegovo ime – Arsen, bilo je i njegovo zanimanje, kako je često znao reći. Arsen je odavno postao klasik, jedan od temelja naše kulture, i za života je zaslužio i opetovano potvrđivao svoje mjesto u panteonu velikana umjetnosti. No usprkos svemu tome, nikada nije mistificirao niti sebe, niti ono što je zvao 'moj zanat’, ni sve što je radio, a napravio je dovoljno ne za jedan, nego nekoliko života. Kao ‘pjesnik opće prakse’ osvajao nas je romantikom, humorom, satirom, ironijom, hrabrošću, tugom, sjetom i nostalgijom, u tisućama stihova u kojima smo, svako za sebe, pronalazili ono što nam je u tom trenutku bilo potrebno. To je bila pozicija u kojoj se najbolje osjećao. ‘Želim ostati pjesnik opće prakse’, izjavio je jednom prigodom. ‘Dolazim po kućama i napišem ono što vam je potrebno…’, zaključio je u svom stilu, sa dozom autoironije koja je odlika najvećih među nama. A veličina Arsena Dedića bila je i ostala neupitna. Ona prelazili okvire naših i njegovog života i granice prostora na kojima je svoj život proveo i gdje je ostavio najdublji trag.

Svojim djelom zadužio je i utjecao na brojne generacije, prije svega autora, kantautora i glazbenika. Neke od njih zvao je svojim ‘suputnicima’, pa je tako nazvao i posljednji album objavljen za njegovog života. U pratećem tekstu ‘Suputnika’ (objavljenim u izdanju Dallas Recordsa početkom ove godine), Zlatko Gall je, između ostalog napisao: 'Za razliku od mnogih koji se groze novih obzora ili onih koji otvoreno u pjesma vele „teško mi je putovati“, Arsen je bio i ostao putnik. I suputnik. I to ne samo zbog kilometraže koju je tijekom drsko bogate karijere nakupio u nogama već zbog dubokog uvjerenja da za kantautora, pjesnika i glazbenika stajati i ostajati znači – odustajati. Putovanje je, istinabog, uvijek avantura i izlet u nepoznato, no pametni će se u nju upustiti pažljivo birajući i suputnika i putnu prtljagu. Čak i kad se putuje „lagano“ i blizu.’

Jučer se Arsen uputio na svoje posljednje putovanje, u društvo suputnika i velikana, koji su već tamo gdje je i on stigao, da zauzme svoje mjesto u vječnosti…

Bila nam je velika čast i privilegija, biti, barem na trenutak, dio njegovog puta, njegovog svijeta i njegove umjetnosti. Barem na tren, bili smo njegovi suputnici... Iako je rastanak uvijek težak, za umjetnika kakav je bio Arsen ovo nije kraj. Njegova djela, njegove pjesme, stihovi, živjet će i dalje sa nama i svim njegovim brojnim štovateljima.

{fcomment}