07.01.2022

Fureštanje - nova kolumna

Jedan sam od onih stranaca koji u Istru dolaze godinama i maštaju da jednoga dana tu i ostanu. Jer u ovom živopisnom krajoliku i njegovim ljudima vide neku drugačiju Hrvatsku, drugačiju Europsku uniju i Europu kao kontinent. Uz sve posebnosti koje me vežu za ovo podneblje, osobno mi, kao kosmopolitskom građaninu, iznimno godi i etnonacionalna harmonija kao antipod većinskom hrvatskom nacionalfanatizmu koji, od krvavo stečene neovisnosti, neprestano davi ovu prekrasnu zemlju s neizmjernim potencijalima.  Mudri, pametni i učevni ljudi od pamtivijeka propovijedaju da čovjek zna onoliko koliko putuje, a vrijedi onoliko koliko zna!

Osobno ne pretendiram ni ka jednoj od ovih velikih i univerzalnih vrlina, ali sticajem okolnosti prošao sam uzduž i poprijeko svijetom, svašta sam vidio, čuo, upamtio, zapisao... I uvijek kada se odmaknem od svoga doma, svoje regije, svoje domovine ili 'starog kontinenta' - uvijek mi se iznova učini da mi se dioptrija pojačava što sam udaljeniji. Sve dobro i loše - bolje, jasnije i oštrije vidim. Tako mi se isto dešava i kadgod se 'usidrim' u Istri: uočavam kako domaći ovdje ne vide ni dobre ni loše promjene oko sebe, oguglali su na sve što ih okružuje jer ih taru svakodnevica, kapitalistički rad, profit i desocijalizacija. Odu li, međutim, i sami čak iz svoje ulice u drugu - dioptrija im se izoštrava. A tek kada odu iz svoje Istre u Toscanu, Fruliju, Korušku, Anadoliju ili Flandriju? Ili kada odu iz Hrvatske u Nizozemsku, Francusku, Irsku ili Estoniju – sve pore svakodnevnog života se, u tim sredinam, vide kao pod astronomskim povećalom.

Kao dugogodišnji, iskreni i dobronamjerni istarski furešt, neću u ovoj tjednoj kolumnici ništa i nikoga u našoj Istri promatrati kritizerski, već ću katkad ponešto i ponekog činjenično i dobronamjerno kritizirati, a ponešto i ponekog riječju pomilkiti i bodriti. A sve u interesu još bolje, ljepše, prosperitetnije i milije Istre!

Ponekad će, možda, biti onih koji će se na mene ljutnuti, koji će me ignorirati, poslati me onamo odakle sam i došao, ili će se žaliti i tračiti svoje dragocjeno vrijeme, ali garantiram svima i svakome ponaosob da će moje namjere uvijek biti iskrene i dobronamjerne. 

Istina, u potpisu ove kolumnice će biti jednostavno, kratko, svima ovdje poznato ime - Furešt. Ne da bih se od bilo koga ili bilo zašto skrivao, već zato što ću da govorim u ime svih nas koji smo ovdje stranci a vaši, koji ovdje dolazimo zato što smo mi izabrali vas, a ne što ste nas vi pozvali, te što vama domaćima naša stranska imena i prezimena svakako ništa ne znače – mi smo bili i ostali samo furešti koji vam ljeti smetaju, a zimi nedostaju. 

No, znatiželjnima neće biti preteško odgonetnuti koje se, zapravo, ime i prezime sažmelo u ovaj dražesni šestoslovni pseudonim - cijeli svijet je premalen, a Istra ni trećina grada Zagreba!
Idemo, dakle, raditi u interesu još bolje, ljepše i prosperitetnije Istre i njenih građana (jer vlasti i tako nisu bitne – one su nužno zlo koje bi u postojećim oblicima svakako trebale, konačno, izumrijeti jer se nisu u stanju suštinski mijenjati). Nije bez veze davno rečeno daj čoviku vlast da bi vidia kakav je zloćo! (Furešt)