07.01.2022

Medulin: doživljaj, ražanj i zec

Prema staroslavnim predanjima i vjerovanjima, ovaj treći mjesec u godini smatra se najvećim lažljivcem i prevrtljivcem među „dvanaestoricom“ u gregorijanskom kalendaru. Da li će i koliko „baba marta“ biti prevrtljiva ove godine, za sada se ne zna, ali se i golim okom može vidjeti da se vjesnici proljeća - jagorčevina, visibabe, ljubičice, kaćuni i ostalo nestrpljivo bilje koje, kao i ja, prezire zimu - već gombaju s jutarnjim mrazevima i sumaglcom kako bi se domogli nejake sunčeve topline.

Osim po mom skromnom dvorištu, miris proljeće se, vidim, razliježe i po gradskim šetnicama, kavanama, tržnim centrima i trgovima. Proljeće je tema jutranjske kave, na poslovnim sastancima, u gradskom prijevozu, školskim aulama, u ambulanti i slučajnim usputnim razgovorima. Sa buđenjem proljeća, ojačava volja, naviru ideje, stvaraju se novi planovi. A ovdje u Istri, koliko vidim, sve se s proljeća iznova vrti oko stranaca, bookere, kuhara i konobara. Logično, jer je turizam glavni pokretač i život sve većeg i većeg broja domaćih. Bez obzira da li su uposleni u poduzećima, javnoj upravi ili privatnim obrtima. I bez obzira u kojem su socijalnom staležu. Bogati, bogatiji i prebogati, vidi se to svuda unaokolo po Istri, grade dizajnirane dvorove, dvorce i tvrđave. Osrednji slojevi grade tipične istarske kuće od šuplje cigle, s voltama i mnoštvom balkona. Siromašniji adaptiraju svoje ili očinske kuće ili rentaju apartmane iz negdašnje društvene svojine. 

Turizam ovdje, koliko vidim, postaje opijum za narod, neka specifičnoistarska ideologija koja obuzima sve slojeve društva i sve generacije. To, naravno, ne smatram lošim izborom imajući u vidu da je Bog doista bio darežljiv kada je Hrvatskoj i Istri udjeljivao vodena prostranstva i komadić skromne trećine ukupnog zemljinog tla. 

No, sama prirodna datost nije nikome garancija za uspjeh. Tvrdi to i jedna marljiva privatna iznajmljivačica iz unutrašnjosti Istre prije nekoliko dana u ovdašnjim medijima. U vrijeme njenog vizionarskog bavljenja turizmom, prije dvadeset i nekoliko godina, „u Istri je bilo samo dvanaest kuća za odmor i ni jedna vila s bazenom“. Da li je ovo 100% tačna činjenica ne znam, ali sam je naprosto morao upamtiti kao zanimljivost koja nema značenje pukog statističkog podatka. Ta vremešna gospođa s elanom omladinke tada još reče da „modernom turisti u Istri danas, nije potreban nikakav bed&breakfast aranžman, već mu je potreban doživljaj“. Ona pritom u prvi plan ističe „doživljaj u simbiozi s prirodom, jer je život u prirodi nekada bio način života“. Ova odvažna i dojmljiva žena je jedna među prvih jedanaest dobitnica županijskog certifikata „Domus“ čija fantastična vizija pretendira k cjelogodišnjem turizmu u obje Istre - i Plavoj i Zelenoj.

Potpuno sam suglasan s tvorcima Domusa. Jer treba gledati dalje od svoga portuna. Turizam danas u 'globalnom selu' odavno nije djelatnost kojom pohotni utoljuju svoju znatiželju. Do toga mogu doprijeti i internetom. I sve tu, i čuti i vidjeti. A doživljaj! To se ne može udahnuti s ekrana ma kakav i ma koliki on bio. Potrebno je doći, biti i osjetiti da bi se doživjelo. Suvremenom čovjeku odavno sunce i more nisu sinonimi godišnjeg odmora i turizma. Suvremeni turizam je filigranski istkana filosofija življenja koja već sada korespondira sa stresom i teretom kojima je čovjek svakodnevno izložen. Što se ljudi budu više metabolički trošili radom, toliko će više tragati za protutežom kako bi duže ostali kreativni. Upravo zato, turizam odavno nije tek putovanje, to je kompleksan proizvod kojeg, kao i svaku drugu robu, želimo prodati najboljem kupcu.

Problem, dakle, koliko vidim nije u onima koje ovdje čekamo. Problem je u ovima ovdje koji tvore ambijent. Većina koje poznajem smatraju da su njihovi gosti tu sada, i nikada više. „Turistii su ptice selice“, vele mi mnogi domaći, čineći tako strahotnu grešku.

Među onima koji ne misle tako su općinski oci u Medulinu. Iako odavno moje sklonosti prevazilaze okvire gužvi, kreke, meteža, vriske, jednoličnih suvenira i espresso kafe uz rivu, ova općina se svojom vizijom o turizmu probila na pijedestal najbogatijih lokalnih zajednica u cijeloj zemlji. To je velika stvar u koju sam odavno vjerovao. Zašto? Zato što turistu u ovom obalnom mjestašcu sačekuje On, doživljaj i ma kakav je on za mene, on je kao takav osoben i ne može se pronaći u ponudi ostalog, čak i čarobnijeg, priobalja u Istri. Brojni stranci su mi šapnuli da se jedino ovdje osjeća, vidi i živi noćna katarza svojstvena Mediteranu. 

Turistički zec, koliko ja vidim, leži u posebnosti. I ko se prije takve logike prihvati, turistički ražanj će mu biti puniji.

Vaš furešt