07.01.2022

Kako je ''TE Plomin'' izostala s crne liste europskih ubojica

Ono čega na globalnom nivou danas najviše nedostaje su vizionari.  Ne dakle kojekakve vidovite Vange i gatare, nego ona rijetko obdarena gospoda koja svojim duhom i hrabrošću umije da isprojicira bližu i dalju budućnost mnogo uspješnije i mnogo dalje od 'običnih' ljudi.

Sa vremenske distance od 4-5 godina još se bolje može vidjeti koliko su jednoglasnost istarske zvanične politike i građanskih udruga za zaštitu okoliša bili tada u pravu kada su na sve moguće i nemoguće načine, sve do referenduma, pokušavali zaustaviti gradnju treće faze termoelektrane u Plominskom kanalu. I uspjeli u tome! Zajedničko stajalište da „ugljen više ne žele u svom dvorištu“ i kako Istru i Hrvatsku treba „zauvijek zaokrenuti od prljavih ugljenih tehnologija u proizvodnji struje ka obnovljivim izvorima čiste energije“ - imalo je tada, a ima i danas, sve odlike političkog vizionarstva, građanske hrabrosti i ljudske mudrosti.

Sada kada vam u nastavku budem predočio najnovije europske statistike o štetnosti ugljena za svakodnevni život ljudi i prirode; kada budete vidjeli kolike su posljedice termoenergetskih zagađenja po ljudsko zdravlje; i kada shvatite da se troškovi liječenja tih posljedica godišnje mjere u milijardama eura - lakše će vam biti razumjeti i uvodnu rečenicu ovog fureštanja o vizionarstvu. I bit će vam jasnije koliko su vaši i moji ekološki osviješćeni sugrađani tada bili u pravu što nisu dopustili (uz ovaj koji je trenutno najviši u Hrvatskoj) izgraditi novi, možda, još veći toranj u Plominskom zaljevu - bez obzira što nam je svima i struja među životno najnezaobilaznijim potrepštinama!

Prije skraćenog uvida u najnoviju crnu statistiku o štetnosti ugljene prašine i drugih otrovnih čestica koje (unatoč svim preventivnim tehnološkim postupcima kakvi se koriste u Plominu) izlaze iz dimnjaka termoelektarana, nije nevažno podsjetiti i na to da je gradnju trećeg bloka jedine hrvatske termoelektrane, nekoliko hrvatskih vlada smatralo strateškom hrvatskom investicijom „za dugoročnu stabilnost i sigurnost opskrbe električnom energijom cijele zemlje“, da je takvom dogradnjom trebalo da bude zamijenjen dotrajali prvi termoblok plominske termocentrale čija se tehnološka upotrebna vrijednost, navodno, skončavala 2018. godine, te da je takav zahvat trebao da košta gotovo milijardu eura. Naravno, iz kreditnih linija.

Dakle, najnovijim zajedničkim izvještajem Europske energetske zajednice sa sjedištem u Beču i mreže nevladinih organizacija predvođenih Alijansom za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) iz Bruxellesa, upozorava se da ''šesnaest termoelektrana na zapadnom Balkanu zagađuje regiju i cijelu Europu više nego svih drugih 250 europskih elektrana na ugljen''. Izvještaj je ovih dana dospio u centar pažnje i mnogih zapadnih medija. Francuski Liberation, britanski Financial times i njemačka nacionalna javna RTV mreža Deutsche welle (DW) samo su neki od uglednih zapadnih medija koji pišu i govore kako i koliko „balkanski ugljen truje ljude i guši Europu“.

Izvještaj je ovih dana predstavljen u sjedištu EU s namjerom da se vlade zemalja članica, stručna tijela i građani regije i EU upozore da je zagađenost zraka u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji „postala nepodnošljiva, da takva zagađenja ne poznaju granice, te da postaju sve opasniji nevidljivi ubica na cijelom Kontinentu“. Francuski dnevnik lijevog centra Liberation, jedan od tri vodeća dnevnika u Francuskoj, u opširnoj analizi ovog problema navodi da zbog zastarjelosti termoelektrana, odsustva vizionarske razvojne politike i ljudske nebrige prema okolišu, 16 termoelektrana u regionu u prosjeku emitira čak 20 puta više sumpor-dioksida i 16 puta više drugih otrovnih čestica nego svih drugih 250 termoelektrana u Europi.

List prenosi navode iz najnovijeg izvještaja po kojima „zdravstveni troškovi koji mogu da se dovedu u vezu sa najvećim zagađivačima zraka u regiji i u zemljama EU iznose od 6,1 do čak 11,5 milijardi eura godišnje... Te troškove ne plaćaju samo građani i ekonomije ugroženih zemalja, već sve članice i nečlanice EU imajući u vidu da nečisti zrak nema putovnicu, niti se može zaustaviti na granicama Unije“. Navodi se da samo termoelektrana „Ugljevik“ u Bosni i Hercegovini emitira sumpornog dioksida (SO2) kao sve njemačke termocentrale na ugljen, te upozorava da bi „Europska unija od zemalja zapadnog Balkana konačno morala početi zahtijevati što hitnije prilagođavanje postojeće legislative standardima EU i pooštri im pristupne kriterije u sektorima životne sredine i zaštite zdravlja (27. i 28. pregovaračko poglavlje za članstvo u EU).

Predstavnica europske Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) Vlatka Matković-Puljić tim povodom pojašnjava da „pristupanje Evropskoj uniji u buduće ne bi trebalo biti moguće ako se zagađivanje životne sredine u regionu dramatično ne smanji, ako se zastarjele termoelektrane ne ugase i ako se vlade ovih zemalja vizionarski ne okrenu prema drugim izvorima i vrstama čiste energije“.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, BiH je na drugom mjestu u svijetu po stopi smrtnosti izazvane zagađenjem zraka. Jedino Sjeverna Koreja ima veću stopu smtrnosti. Ako se, međutim, u obzir uzme stopa mortaliteta na 100.000 stanovnika u svim zemljama Evrope, Bosna i Hercegovina je u tom slučaju ispred svih po zagađenosti zraka i njegovoj štetnosti po zdravlje ljudi. Direktna posljedica takvog onečišćenja je oko 4.000 smrtnih slučajeva na tlu Europe samo u toku 2016. godine. Prema izvještaju Europske energetske zajednice i pet nevladinih organizacija uključujući i europsku organizaciju za zaštitu okoliša „Europe Beyond Coal“, zdravstvene fondove Europske unije samo „balkansko zagađenje“ godišnje košta više od troškova rekonstrukcije svih postojećih zastarjelih termocentrala u regiji.

Od 10 najvećih termocentrala koje emitiraju najveće koncentracije sumpor-dioksida na tlu Europe njih devet je locirano na zapadnom Balkanu, navodi se u izvještaju. Isto je i sa klasificiranjem najotrovnijih čestica (PM10), od kojih se osam najotrovnijih dominantno udiše u zemljama zapadnog Balkana. Zbog zagađenosti zraka, širom svijeta godišnje prijevremeno umre približno sedam miliona ljudi, dok zbog istih razloga u EU godišnje umre oko 400.000 ljudi, navode zapadni mediji.

U izvještaju se navodi da većina termoenergetskih postrojenja u regiji nije izgrađena u skladu s europskim standardima i da ne posjeduju unaprijeđene tehnologije u koritšenju ugljena kao pogonskog goriva niti su tehnološki opremljene za suvremenu zaštitu okoliša. U regionu nema zabrane ni za upotrebu lignita, a Srbija i Bosna i Hercegovina čak planiraju izgradnju novih termocentrala na ugljen uz pomoć kineskih graditelja i dugoročnih kredita. DW tim povodom podsjeća da se radi o novom bloku „TE Kostolac“ u Srbiji, o bloku 7 „TE Tuzla“, te o termoelektrani „Ugljevik 3“ u BiH, a najavljuje se i gradnja termocentrala u Banovićima, „TE Kakanj 8“ i „TE Gacko 2“ u Bosni i Hercegovini, kao i termoelektrane u Pljevljima u Crnoj Gori. Jedan od najvažnijih argumenata zagovornika izgradnje novih termoelektrana je da je struja proizvedena na ugljen navodno tri puta jeftinija od energije dobivene iz solarnih elektrana ili energijom vjetra. A u cijeloj ovoj priči Kinezi su kolovođe kako bi plasirali svoje zastarjele ili djelomice jeftinije termoenergetske tehnologije, a preko njih se i uvukli i u ekonomske sustave zemalja jugoistočne Europe.

Uz ocjenu da je zapadni Balkan posljednji dio Europe u kojem termoelektrane ne samo opstaju, već se grade i nove, DW zaključuje da uz postojeće količine spaljivanja ugljena na Balkanu nije realno očekivati ni dostizanje europskih energetskih i klimatskih ciljeva do 2020. niti onih do 2031. godine kada EU planira zatvoriti sve termoelektrane na ugljen kako bi se ostvarili ciljevi dogovoreni na Pariškom samitu o klimatskim promjenama.

U izvještaju Energetske zajednice se navodi da su obnovljivi izvori energije jedina dugoročna perspektiva za zemlje zapadnog Balkana pod uvjetom da EU različitim projektima i budžetskim linijama pomogne u izgradnji infrastrukture za to, imajući u vidu da je čista energija još uvijek skupa ukoliko nije supstiurirana iz državnih ili europskih fondova.

Iako europske anlize govore da će globalna potražnja za ugljem opadati, te da bi 2021. godine učešće ovog energenta u proizvodnji struje trebalo biti oko 36% u odnosu na 41% u 2014. godine „prijelazno razdoblje“ bi moglo potrajati do 2050. A obilježavat će ga još uvijek visoka cijena energije iz obnovljivih izvora i dinamičan ritam promjena u vidu daljeg povećanja svjetske populacije s tendencijom dostizanja čak 12 milijardi ljudi do kraja ovog stoljeća. Zatim sve veći jaz između bogatih i siromašnih, te sasvim izvjesno vođenje ratova za izvore energije, za hranu i za pitku vodu.

Vaš Furešt