10.03.2020

Xena Zupanic ''Covid-19'' (iz mog dnevnika)

iz mog dnevnika

9. 3. 2020.

Budim se rano, s tjeskobom o Covid-u 19.
Pomislim: Broj 19 ga označava, a mi smo u 2020. Za nama je, nadkrilila ga je ljudska snaga, ljudski stvaralački um.

I onda opet tjeskoba, koja još više stišće prostor stana, iz kojeg rijetko izlazim.

Sve kinesko zatvoreno je, i čitav prenatrpan robom, Chinatown.

Kinezi su nestali, a i Talijana je sve manje. Neki, pobjegli su prema jugu, prijateljima i rođacima. I njih krpa T’ga za jug, želja za suncem Mediterana.

U ljekarne se ulazi u troje, svatko drži razmak od jednog metra. Netko sa zaštitnom maskom, većina bez nje.

Pada mi napamet John Carpenter i njegov film “Escape from N.York-1997”. Zanimljivo, i u tom datumu imamo 19-icu.

Ovo prinudno samotovanje, ne pada mi teško. To, neka vrsta je umjetničke discipline, u kojoj glumac vježba svoju volju kako preživjela bi okrutnost svijeta. Ta ‘Ars technica’ samotovanja, koju iskusila sam duboko u mom performansu “Mystika”, u muzeju “Il Madre”, u Napulju, gdje u potpunoj izolaciji živjela sam mjesec dana, bez hrane i s minimumom tekućine, pokazala mi je kako ljudsko biće može preobraziti gorku težinu iskušenja, kušajući nikad viđene plodove egzotične slobode. Samotovanje koje preobrazuje se u umovanje, koje zbacuje umjetnu sliku zbilje.

U kući sam i pišem novu knjigu. Ne razmišljam o smaku svijeta. Glava tako zaposlena, transcendira svaku moguću apokalipsu.

Ovaj virus -Covid- još više otvorio mi je oči. Sada jasno vidim sjaj i bijedu, čovjekovu vječnost i njegov lament - Miserere -

Roba i ljudi u neprestanoj su ophodnji. Milano je nemoguće zaustaviti.

Svi poslovi odgođeni su mi. Očekuje se neko novorođeno vrijeme, u kojemu bolest i smrt prisutni su, ali bez svakodnevne doze straha, koja ljudsku volju i udove lišava životne snage, jer mi smo dio prirode (kao što kaže američki pisac David Quammen) i što više uništavamo eko-sisteme to više pomičemo virus iz njegovih prirodnih udomitelja, te mi sami postajemo alternativni udomitelji.

Nemojte se uvrijediti: Virus smo mi sami!

Usuđujem se reći: Ovdje u Italiji, zemlji gdje građanska disciplina nije najveća vrlina, uvela bih ono što Talijani zovu “La legge Marziale” (“Zakon boga Marsa”), odnosno “Prijeki Sud”.

Disciplina kičme, koja ako se drži uspravno, uvijek čovjeka iz najvećih nevolja izvlači.

Hic Italia, Hic salta!
Pray for Italy 

xena