Izložba fotografija Nikice Čvrljka u Narodnom muzeju

Narodni muzej Labin će u četvrtak, 3. srpnja ugostiti izložbu fotografija Nikice Čvrljka, naziva „Sviđa mi se“. Izložbu će u 20 sati otvoriti povjesničarka umjetnosti Sandra Zloić.

Riječi su mrtve, živjela fotografija! Polako ali sigurno, komunikacijski kanal postaje pretijesan za kombinaciju slova i slika. Misli, osjećaje, zapažanja, komentare i prijedloge izražavamo fotografijama. Na platformama društvenih mreža postavljamo ih i dijelimo, neke nam se „sviđaju“, neke prijavljujemo administratorima, smijemo se ili ljutimo dok ih gledamo. U eri pametnih telefona i brze dostupnosti podataka fotografija je postala idealan (naravno, ne uvijek i vjerodostojan!) način interakcije sa svijetom. Vizualno u eri digitalne stvarnosti igra ključnu ulogu. Dogodilo se samo ono što je uhvaćeno okom kamere i objavljeno urbi er orbi, poželjno je i ohrabruje se fotografiranje svega što nas okružuje i nema toga što netko negdje neće popratiti otegnutim „woooow“ i kliknuti „podijeli“. Svi smo mi, dakle, foto-proizvođači i foto-konzumenti.

Nikica Čvrljak otišao je korak dalje. Beskrajno dokumentiranje znamenitosti i poznatih mjesta u Labinu i na putovanjima po drugim mjestima i kontinentima prepustio je masi „proizvođača“, i krenuo drugim, dužim i zahtjevnijim putem. Stvaranje fotografije koja nosi epitet umjetničke zahtijeva određena znanja i vještine, no prije svega sklonost kritičkom pogledu na svijet i izdvajanje fotografije vrijednog detalja iz moguće kaotičnog i bezbojnog konteksta. Istražujući nove i nepoznate urbane džungle i (ne)humano oblikovane krajolike Čvrljak je pronalazio, izdvajao i dokumentirao dijelove jedne veće cjeline, koji su tako od sporednih uloga hrabro i ravnopravno preuzeli glavne uloge. Krajnji cilj ovog procesa jasno je vidljiv na svim fotografijama - zabilježiti trenutak u kojem je igrom rakursa, svijetla i sjene moguće doživjeti savršenu simetriju i dijagonalnu kompoziciju. Potonja se pokazala izvrsnim rješenjem kod motiva arhitekture, javnih prostora i eksterijera koji odabirom iste postaju elementi dinamike stvarajući ritmičnu stvarnost. Čvrljak fotografira i ljude. Ni ovdje nije bilo mjesta za klasičan način portreta i namještene poze. Upravo suprotno, izvrsno je zabilježio trenutke opipljivog, slatkog i stvarnog života modela koji to zapravo nisu-oni su samo „tu“, a sve ostalo rezultat je spleta okolnosti koje će u sretnim ishodima izroditi dobru fotografiju.

Čvrljakove fotogrfije nastajale su tijekom dužeg vremenskog razdoblja, i jasno se prati iskorak u nepoznato, u smislu izbjegavanja sigurne udaljenosti s koje se fotografira i ispunjavanje potrebe za ulaskom u područje motiva. Fizičko približavanje samo je pojačalo snažan osjećaj radosti života koji se lako čita na svim fotografijama. Diskretno i nenametljivo, bez zadiranja u intiman prostor pojedinca, Čvrljak je jednostavno dokumentirao dijelove mozaika od kojih je satkana prošlost, sadašnjost i budućnost svakoga od nas. Kvaliteta njegovih radova neosporna je, kako tehnička tako i ona umjetnička, uz poseban naglasak na umijeće kojim obično, poznato i već viđeno pretvara u neobično, nepoznato i neviđeno- dakle novo i uzbudljivo. Sve zajedno, ove fotografije čine kolaž života koji Čvrljak zaustavlja ispred kamere, a on sam najsretnije ga živi - iza objektiva.

Sandra Zloić

{fcomment}