''Kora zemlje'' u Galeriji Alvona

Topli zvuci domaće besede razlili su se u petak navečer prepunim trgom ispred Galerije Alvona u Labinu, gdje je operna pjevačica Orijana Vozila iz Rovinja izvela dojmljivu skladbu Ivana Matetića Ronjgova „Pod Učkun kućice bele“ na stihove Drage Gervaisa. Bio je to više nego dostojanstven uvod u večer posvećenu umjetnosti, krajoliku, sjećanju i istarskom duhu.

Povod okupljanja bila je izložba „Kora zemlje“, najnoviji ciklus radova Vinka Šaine. U atmosferi prožetoj emocijama i kulturnim nabojem, publici je Šaina predstavio radove koji nastavljaju njegovu višedesetljetnu slikarsku potragu – ovog puta s pogledom prema Normandiji, no duboko ukorijenjeni u istarsku zemlju i iskustvo. O radovima je govorio likovni kritičar Mladen Lučić istaknuvši kako je autor svoj umjetnički put gradio uporno i postupno, bez velikih odstupanja, gestom, bojom i svjetlom koji su ispleli specifičnu i bajkovitu posvetu prirodi, a pejzaž koji je bio i ostao dominantnom slikarevom odrednicom je oduvijek zauzimao ključno mjesto u autorovom stvaralaštvu.

„Iako je pejzaž konstanta Vinkovog slikarstva nikako ga se ne može svrstati i navoditi kao slikara krajolika u klasičnom smislu, jer mu on prvenstveno služi kao nepresušni izvor nadahnuća i odrednica za slikarske eksperimente. Autorova životna i stvaralačka zrelost donosi smireniju gamu boja i sada ga sve više zanimaju strukturalni slikarski procesi gdje većinu pažnje poklanja slikarskom rukopisu, odnosno manifestacijama gestualnog koje i dalje izviru iz njegovog urođenog ekspresivnog izraza. Naravno, ponovno je riječ o pejzažu, o onom što izvire i kojeg definira zemlja, o onom kakvog možemo vidjeti na slikama realističkih i impresionističkih francuskih slikara koji su slikali Normandiju, a kojeg je Vinko iz aviona ugledao i prigrlio jednim davnim letom. Krug je zatvoren. Svojim, do sada najzrelijim slikarskim ciklusom, Vinko je doživljaj Normandije, dopunivši ga istarskim iskustvima, vratio na njegovo izvorište. Šaina sada više nije znatiželjni sanjar već iskusni majstor koji je suvereno, na najbolji mogući način, svoju dugogodišnju slikarsku Odiseju zaokružio te zaplovio normandijskom pučinom tražeći nove horizonte“, rekao je Lučić.

Večer je dodatno obogatilo čitanje poezije – pjesnik i esejist Boris Domagoj Biletić, jedno od najvažnijih imena suvremene hrvatske književnosti, ovom je prigodom pročitao poemu posvećenu samom autoru i osnivaču Galerije Alvona. Emotivni stihovi, među kojima se izdvaja završna misao „…boje će ostati da traju kao ruke, pružene kao istina za još nerođene. Taj sam“, izazvali su snažan dojam među publikom.

Bila je to večer u kojoj su se glazba, slikarstvo, poezija i kritika susreli u punini značenja, slaveći stvaralaštvo čovjeka koji je svoj život posvetio umjetnosti. Vinko Šaina ovom je izložbom još jednom potvrdio svoju važnu ulogu u hrvatskom i istarskom likovnom pejzažu – ne samo kao slikar, već i kao vizionar i nositelj kulturnog kontinuiteta.