U Raši je tribinom „Žene u rudarstvu – rudarstvo u ženama“ obilježen Dan rudara. Emotivna večer bila je posvećena majkama, suprugama i kćerima labinskih rudara te njihovoj ulozi u očuvanju rudarske baštine.
U emotivnom i sadržajnom ozračju u Raši je sinoć tribinom „Žene u rudarstvu – rudarstvo u ženama“ obilježen Dan rudara. Ovogodišnji program, pod moderiranjem Elis Gobo i Ivane Griparić, bio je posvećen onima koje su povijest rudarstva ispisivale u tišini svojih domova – majkama, suprugama, kćerima i unukama labinskih rudara.
Večer je započela simboličnom gestom: voditeljice su publici podijelile lipov čaj, tradicionalni napitak koji su rudari pili kao podršku svojim plućima. Naglašeno je kako se povijesni krug zatvara upravo u 21. stoljeću: dok su nekada žene bile nevidljivi stupovi obitelji, danas su one te koje vode turiste u podzemlje, brinu o sigurnosti i upravljaju baštinom kroz tvrtku Arsiana.
Podršku događanju dao je i načelnik Općine Raša Leo Knapić, istaknuvši važnost odavanja počasti tim često nevidljivim herojima rudarskih obitelji. Poručio je kako razvoj rudarskog turizma i obnova Raše počivaju upravo na zajedništvu i očuvanju ovakvih autentičnih priča.
Emotivna svjedočanstva žena povezanih s rudarskim „kovom“
Središnji dio programa činili su razgovori s gošćama koje su svaka na svoj način neraskidivo povezane s „kovom“. Dr. sc. Ivona Orlić, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre, podijelila je rezultate svojih terenskih istraživanja. Govorila je o snazi žena koje su joj povjerile svoje sudbine, istaknuvši kako su neke od njih, unatoč uvriježenim mišljenjima, i same ulazile u rudnik.
Ivanina Načinović, legendarna vlasnica oštarije iz Nedešćine, unijela je dozu autentičnog duha Labinštine. Prisjetila se atmosfere iz bara nakon rudarskih smjena, humora koji je liječio umor te zajedništva rudara različitih nacionalnosti koji su u njezinu baru bili jednostavno – kolege i prijatelji.

Malvina Mileta, pjesnikinja i autorica, umjesto čitanja iz knjige, publiku je očarala izravnim sjećanjima. Ispričala je zašto je njezin otac rudar volio miševe (koji su u jami bili čuvari života) te kako je rudarsku marendu, često prekrivenu crnom ugljenom prašinom, pažljivo donosio kući kao dragocjen dar kako njegova djeca ne bi bila gladna.
Poseban emotivni pečat večeri dao je ženski zbor NEO. Kao žene, kćeri i unuke rudara, članice zbora s posebnim su žarom izvele Himnu rudara. U razgovoru nakon nastupa podijelile su svoja sjećanja na očeve i nonete, naglasivši kako je odrastanje u rudarskoj obitelji značilo rasti uz vrijednosti skromnosti, rada i međusobnog „čuvanja leđa“.
Stihovi, glazba i snažna poruka zajedništva
Drugi dio večeri bio je posvećen živoj riječi i stihovima na temu rudarstva i žena. Program su otvorile najmlađe generacije: učenice Osnovne škole Ivana Batelića Larisa Merdanović i Sandra Brezac (uz mentorstvo učiteljice Dragane Macura) te učenica Katarina Pavlović iz Osnovne škole Matije Vlačića.
Nakon njih, pozornica je pripala brojnim autorima koji su u mozaik večeri utkali vlastiti izričaj, čineći susret autentičnim i nezaboravnim. Svoje su stihove i misli podijelili: Pino Knapić, Adriano Šćulac, Pino Klarić, Nikolina Sirotić, Patricija Brumnić Otočan, Riccardo Staraj, Nadia Rubeša, Drago Draguzet, Daniel Mohorović, Zdenka Načinović, Malvina Mileta, Robertino Rajković, Mirjana Podlipec, Elis Gobo, Teodor Gobo, Valentina Načinović, Marija Ribarić, Davorka Flego, Ornela Gergorić, Natalija Lekovska i Bruna Gobo.

Glazbeni intermezzo večeri dali su kantautori Mario Kronauer Candotti i Darko Vojković, izvodeći svoju autorsku glazbu te zbor NEO uz predivnu izvedbu pjesama „Naranča“ i „Tić“ (Elis Lovrić).
Događaj je zaključen porukom da ženska strana rudarstva više nije „priča iz sjene“, već ravnopravan dio identiteta Labinštine. Organizatorice, direktorica Turističke zajednice Ivana Griparić i direktorica općinske tvrtke Arsiana Elis Gobo, zahvalile su publici što su svojim dolaskom dali poticaj da se rudarske priče pričaju i dalje, svakome tko kroči u raško podzemlje.
Večer je završena tradicionalnim rudarskim pozdravom koji u Raši i danas odjekuje s istom važnošću kao i prije stotinu godina: SRETNO!