U Gradskoj galeriji do 13. rujna otvorena je međunarodna izložba StereoArtypes. Labinsku verziju multimedijalnog work – in – progress koncepta uprizorila je Maja Briski, koja je autor i art direktor projekta na kojem je radila zadnje tri godine. Zajednička energija koncentrirana u radovima selektiranih autora uz potporu produkcijske ekipe Gradske galerije Labin pod vodstvom Tee Bičić (koordinatorice programa Gradske galerije i suradnice za likovnu djelatnost pri Pučkom otvorenom učilištu Labin) i dobrodošlih sponzora, rezultirala je minuciozno konstruiranom umjetničkom slagalicom za koju je fascinirani talijanski galerist još prije službene promocije izjavio da je mogla biti postavljena u bilo kojoj svjetskoj galeriji.
Inače, samo otvaranje izložbe proteklo je u ležernom multikulturalnom ugođaju, a uvodnu riječ imao je tršćanski umjetnik Adriano Gon koji je na talijanskom jeziku obrazložio složenu simboliku svoje spektakularne zbirke SYGNO smještene od poda do stropa ”art katedrale“, kako je duhovito nazvao galeriju, otvorivši naposljetku izložbu lansiranjem svog slamnatog šešira među prisutne posjetitelje. Bio je to ujedno i znak za spontanu okupaciju galerijske terase na kojoj se uz ekskluzivna vina ”Piquentum” višesatno uživalo u gastronomskim bakanalijama inspiriranim muzičkim promotivnim filmom o turističkoj ponudi u Rapcu iz 1988. pod nazivom "Ovdje nema nesretnih turista" u kojem glumi poznata pjevačica i glumica Elis Lovrić.

Rekonstrukciju nostalgičnih turističkih stereotipa pod osobnom supervizijom Karla Paliske, direktora turističkog naselja Girandella Rabac - VALAMAR, izvela je Mihaela Guta nadopunivši klasike kao što su francuska salata, pršut i sir (servirani na blještavim metalnim ovalima), šarmantnim detaljima poput plastičnih čačkalica sa srcima, tanjurima s hotelskim oznakama i autentičnim kapicama, bluzama i pregačama koji su bili neizostavni dijelovi tadašnje ugostiteljske opreme.
Snažan emotivni naboj kojim su brojni posjetitelji kao i prisutni autori na najrazličitijim razinama iskazivali svoje razumijevanje i neskriveni respekt prema izloženom StereoArtypes mozaiku, kulminirao je dolaskom grupe artista iz Lisabona među kojima je bila i jedna portugalska glazbenica. Duboko dirnuta video snimkom ”Otapanje simbola“ Nikole Ražova na kojoj se njegovi globalni znakovi (križ, petokraka, kukasti križ, polumjesec sa zvijezdom i davidova zvijezda) od šećernih kocki pretvaraju u bezličnu masu, kraj emitiranja filma dočekala je u suzama.
No kako prezentirano istraživanje osim radova viđenih očima likovnih umjetnika i fotografa, uključuje i kreativne primjere individualne borbe protiv stereotipa u turizmu, arhitekturi, politici, designu, književnosti itd., poseban je efekt ostavila i, primjerice, instalacija od starinskih ladica iz kojih se raspršilo petnaestak listova s pjesmama Roberte Razzi na živopisnom labinskom govoru, od kojih je jednu, s univerzalnom porukom, posvetila istarskom literarnom velikanu Fulviju Tomizzi.

Sudionici labinske verzije projekta StereoArtypes su Adriano Gon (Trst), Branko Kolarić (Rovinj), OPA grupa (Skopje), Jerca Šantej (Sevnica), Roberta Weissman Nagy (Pula), Damir Charlie Čargonja (Rijeka), Ljubomir Mišćević (Zagreb), Zaneto Paulin (EU / Labin), Marina Štembergar (Pula), Vlado Martek (Zagreb), Davor Rapajić (Rovinj), Neven Ušumović (Umag / Koper), Fulvio Juričić (Pula), Silena Košara (Putini), Antoni Maznevski (Skopje / New York), Dalibor Talajić (Rovinj), Vladimir Leben (Ljubljana), Tajči Čekada (Rijeka), Nikola Ražov (Rovinj), Rober Sironić (EU / Umag), Ljiljana Vlačić (Labin), Rino Gropuzzo (Rijeka), Raša Todosijević (Beograd), Dimitri Brečević (Buzet), Tea Bičić (Labin), Elis Lovrić (Rabac), Đani Celija (Pula), Roberta Razzi (Labin) i Ivona Verbanac (Labin).