15.01.2016

Xenin pozdrav Davidu

Sada jedna od praznih stranica knjige xene zupanic "Yztok Zapada", posljednji je ovozemaljski pozdrav Davidu...  

Sve smrti, nejednake su: neke, slijedeći rubno Matricu posebnosti osobe koja ju je gajila, ne slamaju njen oblik, već pune ga životom. Tobožnji smrtnik, dakle, putujući nebeskim sferama, ne popušta gravitacionalnim silama planeta, već hitro jedri k vlastitoj zvijezdi.

David Bowie, jedan je od njih. Zašto vezan njegovom Matricom prepoznaješ, prepoznajem krvnu srodnost, bliskost i toplinu zemaljskog egzila, neotuđenost u neautentičnosti Ovdašnjosti, neograničenost svemirskog života u miru trenutka, dok disciplina njegovog glasa, snaga glazbe i gesta, kola mojim bićem?

Odakle prišla je k tebi, k meni, fluidnost David-ova, njegova neutaživa želja za vječnom metamorfozom?
Stupnjevito stupa posvećenik, na Odstup nikad ne misleći.

David Bowie, u neprekidnom preobražavanju, nije se pretvarao: stvarno nije varao, već stalno iznova porinjavao svoj svemirski brod u oceanu svemira, tako bodreći Moj, tvoj san o izuzetnosti Moga i tvoga života.

Svaki život čudesan je i izniman, vezan drevnim nitima za porijeklo koje nam izmiče. On, znao je to otjelotvoriti, prikazati, uvijek nanovo umrežiti POTKU BIĆA.

David Bowie ostavlja na koncu zemaljskog življenja "BLACKSTAR".  Sve u tom albumu promišljeno je, zacrtano dosljednom filozofijom uspravnog življenja.

Pada mi na pamet film američkog redatelja Johna Carpentera "Dark Star". "Dark Star", ime je svemirskom brodu, koji u jednoj gotovo nadrealističkoj priči, raspada se zbog "neposlušnosti" jedne bombe u spremniku, koja eksplodira smatrajući se Otjelotvorenjem Boga, slijedeći tako svoju neograničenu Volju k Moći. Posada se spašava i ledbeći svemirom, hvata se za ostale letjelice. Tako Doolittle, prekaljeni surfist, na jednoj otplati koja simulira dasku za surf, brije po svemiru, dok Talby, zaljubljenik u komete, uvučen u njihovu putanju, odlazi prema obožavanim zvijezdama. 

Svatko zadobiva ono najvoljenije, onu najdublju dječačku srž sanjarskog života. Samo Fantastičnost, posjeduje mogućnost Istinitosti.

David Bowie. Zamišljam ga sada kako ledbi, nakon što smrt integralno zaposjela je njegovu Matricu, oslobađajući mu čisti lik u apokaliptičnom svijetlu zemaljskog življenja, ledbi vezan za koji ponizni, omiljeni predmet svog prijašnjeg života, čas među tamnim, čas među svijetlećim zvijezdama, neprekidno pulsirajući, evo i u meni. ZauvijekX

                                                                                                                                    xena zupanic