Vodovod Labin je na poziv za dostavu prijedloga projekata od strane Hrvatskih voda u suradnji sa Ministarstvom poljoprivrede u sklopu operativnog programa EN 2.1.16. „Zaštita okoliša „ 2007-2013 prijavio projekt pod nazivom „Zamjena postojećeg tradicionalnog načina dezinfekcije sa novim dezinfekcijskim rješenjima“ koji je prihvaćen za sufinanciranje. Projekt sufinancira Europska unija iz Kohezijskog fonda.
Razdoblje provedbe projekta planira se od svibnja do rujna 2016. godine.
Procijenjena vrijednost projekta je 2.801.733,00 kn, a sufinanciranje od strane EU iznosi 2.381.473,05 kn, od strane Hrvatskih voda 140.086,65 kn, a vlastita sredstva iznose 280.173,30 kn.
Prilikom odabira tehnologije dezinfekcije uzeta je u obzir kvaliteta izvorske vode, dužina mreže kojom se opskrbljuju potrošači i položaj izvora prirodne vode.
Postojeći sustav dezinfekcije postavljen je prije tridesetak godina i temelji se na plinovitom kloru u bocama.
Odabrane su 3 tehnologije dezinfekcije,a jedna od alternativa kloru i sredstvo dokazanog učinkovitog dezinfekcijskog djelovanja je klor-dioksid koji se proizvodi na mjestu primjene.
Snažan je dezinficijens, selektivni oksidans i biocid širokog spektra koji u odnosu na klor ima daleko bolja dezinfekcijska svojstva. Teoretski ima 2,5 puta veći oksido-redukcijski potencijal u odnosu na klor i može razgraditi organske molekule, ali i neutralizirati viruse koje klor ne može. Dobro je topiv u vodi, ali za razliku od klora s njom ne reagira. U vodenoj otopini egzistira kao otopljeni plin. Pri jednakim koncentracijama, sposobnost klor-dioksida da razgradi spore i viruse je veća neko kod klora.
Pored veoma širokog spektra primjene, utvrđeno je da je klor-dioksid jedno od najučinkovitijih sredstava za razaranje i sprečavanje ponovnog nastanka biofilma . Biofilm je polisaharidna organska formacija, svojevrstan premaz na organskoj ili anorganskoj podlozi, koji štiti mikroorganizme od isušivanja, otplavljivanja ili negativnog djelovanja vode. Višestruko povećana otpornost bakterija u biofilmu čini ih sposobnim za preživljavanje u najtežim uvjetima, pa tako prežive djelovanje brojnih dezinficijensa, uključujući i klor, odnosno njegove spojeve. Osobinu visoko selektivnog oksidansa klor- dioksid ima zahvaljujući jedinstvenom mehanizmu djelovanja – transferu jednog elektrona koji u organskoj molekuli “napada” centre bogate elektronima. U tom se procesu reducira na kloritni ion (ClO2-).
Budući da primarno oksidira, a ne klorira, primjena klor-dioksida ne rezultira produkcijom kloriranih organskih nuspordukata halogeniranih kiselina, trihalometana, furana, dioksina. Također, ne utječe na produkciju značajnijih količina aldehida, ketona, keto kiselina, ili drugih problematičnih nus produkata povezanih s oksidacijom organske tvari nekim drugim manje selektivnim sredstvima. Na njegovu aktivnost ne utječe pH vrijednost, a za razliku od klora ne reagira s amonijakom zbog čega primjena ne rezultira nastankom kloramina. Kemijsko djelovanje klor dioksida u vodi rezultira neutralizacijom cijanida, sulfata, aldehida, fenola i merkaptana. Relativno dugo zadržavanje u vodi u vidu rezidua čini da voda u cijevima i različitim spremnicima duži vremenski period ostaje zaštićena od naknadne mikrobiološke, pa i kemijske kontaminacije.
Druga tehnologija temelji se na elektrolitskoj proizvodnji klora na mjestu primjene iz vodene otopine natrij klorida . Nastali plinski klor bez zadržavanja, u trenutku nastanka i na licu mjesta se otapa u vodi (injektor) i distribuira u sustav vode. Kao dezinficijens nastaje hipokloritna kiselina. Prednosti i odlike dezinfekcije klorom proizvedenim elektrolizom na mjestu primjene su ekonomična i tehnički odlična zamjena za doziranje konvencionalnog natrij-hipoklorita i plinskog klora. Takva tehnologija ima minimalni utjecaje na okoliš i minimalnu koncentracijom nusprodukata, te pruža jednostavnu i sigurnu dezinfekciju.
Niski su troškovi održavanja i nema rukovanja klorom u plinskim bocama, nema transporta niti skladištenja plinskog klora, nema potencijalne opasnosti od curenja, zagađenja, jednostavno je rukovanje i okolišu prihvatljiva tehnologija.
Treća tehnologija temelji se na elektrolitskoj proizvodnji natrijevog hipoklorita, također iz otopine natrij-klorida. Dobiveni produkti elektrolize na elektrodama anodi i katodi miješaju se u intermedijarnom spremniku te nakon postizanja odgovarajućih parametara u otopini, automatski prebacuju u glavni spremnik za pohranu Na-hipokloritne otopine.
Iz prihvatnog se spremnika pomoću dozirne pumpe dezinficijens dozira u vodoopskrbni sustav ili vodospremu. Prednosti i odlike dezinfekcije natrijevim hipokloritom proizvedenim elektrolizom na mjestu primjene su također ekonomičnost i tehnički odlična zamjena za doziranje konvencionalnog plinskog klora i natrij- hipoklorita uz jednostavno rukovanje i tehnologiju koja je okolišu prihvatljiva.
Do sada je instalirana oprema za dezinfekciju klor-dioksidom, a do kraja mjeseca kolovoza planira se realizirati ugradnja opreme za preostale tehnologije.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Vodovoda Labin d.o.o.
LINK www.strukturnifondovi.hr , www.opzo.hr