U riječkoj Galeriji O.K. izložba ''Živčevina'' multimedijalne umjetnice Xene Županić
U Galeriji O.K u Rijeci u petak, 21. kolovoza 2026. u 20:00 sati otvara se izložba „Živčevina“ multimedijalne umjetnice Xene Županić. Otvorenje izložbe pratit će vokalni performans umjetnice, a drugi performans bit će izveden uoči zatvaranja izložbe.
Xena i/ili Živčevina: ili phoné – glas kao iskonska zvučna manifestacija bića; bukljavina
Prolog: Živčevina polazi od riječi živac – od onoga što nas pokreće, ali i od onoga što nas iscrpljuje. To je sok koji prolazi našim živcima, energija koja tijelo postupno pretvara u nešto drugo. Tijelo više nije stabilan identitet. Ono može biti samo prijelazno stanje između. U dijalog s tim prijelazom ulazi Xena koja meditira između Labina i Milana, prolazi vlastitu apokalipsu nalik elektrošoku te postupno napušta ljudski govor. Ostaje jezik bez prijevoda, glas koji prethodi značenju – živčevina u Xeninu duhu. Izvedba i izložba se odvija u Rijeci, gradu slojevitih identiteta – Fiume, industrijskom i lučkom prostoru neprestanih preobrazbi.
Biografski refren:
Xena L. (Loredana) Županić – izvedbena vještica, u izvornome značenju vješte žene nasuprot nevjesti kao „nevještoj“, ali i izvedbena vampirica, glumica, redateljica, književnica, scenografkinja, model i multimedijalna umjetnica – po prvi se put samostalno predstavlja riječkoj publici u njoj prijateljskoj Galeriji OK. Izložba, zajedno s dvama performansima izvedenima na otvorenju i dan prije zatvaranja, referira se na njezinu četvrtu knjigu Yztok Zapada (Labin, 2014.), svojevrsni hibrid književnog, vizualnog i izvedbenog zapisa. Izložba funkcionira kao vokoperformans frekvencija (umjetnica svoje vokoperfomranse određuje vlastitom odrednicom – bukljavina), prostor u kojemu se glas, tijelo i slika međusobno preoblikuju u jedinstveno polje vibracija. Riječ je o poetici koja je znatno prepoznatljivija na milanskoj kontrakulturnoj sceni nego doma, premda upravo iz tog međuprostora Labinštine crpi svoju specifičnu anti/estetsku snagu.
Biografija umjetnice svjedoči o izrazito interdisciplinarnom umjetničkom habitusu. Diplomirala je filozofiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, potom glumu i scenografiju na milanskoj Scuola di Recitazione Quelli di Grock te glumu na Accademia d'Arte Drammatica di Milano. Paralelno razvija karijeru u modi, gdje osniva vlastiti brend Hermetika i sudjeluje na revijama vodećih svjetskih modnih dizajnera. Kao glumica ostvaruje suradnje s jednim od najradikalnijih predstavnika talijanskoga neoavangardnog kazališta Carmelom Beneom, nastupa u filmovima Gabrielea Salvatoresa, sudjeluje u radijskim i televizijskim produkcijama, videospotovima te snima četiri disco albuma za EMI Italia, od kojih su dva nastala u suradnji s Metal Guruom.
Godine 2002. s milanskim multimedijalnim umjetnikom Marijem Canalijem, jednim od pionira elektroničke i digitalne umjetnosti, osniva kulturni centar Ludiialydis u Milanu. Taj je prostor umjetnica određivala kao laboratorij eksperimenta i produkcije kazališnih predstava, videoradova i interaktivnih virtualnih instalacija, ali i kao prvi talijanski psycho-caffè – mjesto susreta umjetnosti, tehnologije i promijenjenih stanja percepcije. Kako sama ističe, cilj projekta bio je „sofisticirano bombardiranje svijesti“: ponovno protumačiti staro, a istodobno otvoriti prostor za nastanak novoga. U tom je smislu Ludiialydis bio više od kulturnoga centra; predstavljao je heterotopiju izvedbe u kojoj su virtualni strojevi, performans i publika ulazili u aktivan odnos zajedničke transformacije.
Iste godine Xena postaje članicom Labin Art Expressa i umjetničke platforme Metal Guru. Izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, među kojima se izdvajaju Venecijanski bijenale, Tanzquartier Wien te suradnja s Haraldom Szeemannom na znamenitoj izložbi Krv i med – Budućnost je na Balkanu (2003.). Danas djeluje kao multimedijalna umjetnica koja objedinjuje umjetnost performansa, kazališnu režiju, vizualnu umjetnost i vokalne eksperimente u jedinstven izvedbeni vještičji-vampirski univerzum.
Posebno mjesto u njezinu radu zauzimaju antimodni performansi. Odjeća pritom nije ukras tijela nego njegov ritualni produžetak, svojevrsna druga koža koja priziva arhetipski imaginarij vještičje vampirice. U njezinim izvedbama vještica nije demonizirana figura europske mizogine tradicije, nego simbol ženske vještine, znanja i transformacije. Time umjetnica vraća izvornom značenju riječi vještica njezinu etimološku povezanost s umijećem, iskustvom i sposobnošću prijelaza između svjetova.
Središnja os njezina umjetničkog rada ipak ostaje glas. Govoreći o svojim vokoperformansima, umjetnica naglašava da ih vodi phoné – glas kao iskonska zvučna manifestacija bića, prethodna jeziku i njegovim značenjima. U tom kontekstu presudnim smatra umjetničko nasljeđe Carmela Benea, čije je istraživanje glasa razumjela kao disciplinu koja nadilazi govor i ulazi u područje čiste zvučne energije. Glas više nije tek nositelj riječi, nego vibracijsko polje u kojemu se mijenjaju visina, intenzitet, rezonancija i boja, stvarajući orkestralni kapacitet ljudskoga tijela. Takav glas postaje samostalni izvođač – instrument koji ne predstavlja tijelo nego ga proizvodi u trenutku izvedbe.
U tom smislu umjetnost Xene L. Županić može se čitati kao suvremeni ritual frekvencija. Njezini performansi ne grade naraciju nego rezonanciju; ne pripovijedaju, nego prizivaju. Glas, tijelo, kostim i prostor ulaze u stanje zajedničke vibracije u kojemu se brišu granice između kazališta, umjetnosti performansa, obreda i zvučne skulpture. Izvedba tako postaje mjesto prijelaza – između Zapada i Istoka (obavezno pročitajte umjetničinu knjigu Yztok Zapada), čovjeka i mitskoga bića, vidljivoga i nevidljivoga, jezika i glasa.
U galerijskom prostoru Živčevina se uspostavlja kroz nekoliko međusobno povezanih medijskih i izvedbenih slojeva. Fotografije postavljene u formu križa uvode tijelo i njegovu sliku u simboličku strukturu preobrazbe, dok videoradovi i umjetničine knjige otvaraju različite tragove Xenina dugotrajnog oblikovanja vlastite umjetničke mitologije. Na otvorenju izložbe slika, tijelo i tekst prelaze u živu izvedbu: vokalnim performansom Xena napušta logos i ulazi u prostor „Bezslovlja“, glasa koji više ne pripada ni ljudskom, ni životinjskom, ni anđeoskom.
Izložbeni prostor tako ne donosi retrospektivni pregled Xenina opusa, nego okuplja njegove elemente oko ideje Živčevine i mogućnosti nastanka novoga obličja. Fotografija, pokretna slika, tekst, tijelo i glas postaju različiti nositelji istog impulsa preobrazbe. Pitanje „Živim li to ja, život-inja ili moja slika u ovoj poredici?“ iz umjetničina teksta pritom ostaje otvoreno i u prostoru galerije: ono što gledamo nije dovršeni identitet, nego tijelo i slika u procesu postajanja nečim drugim.
Coda:
Takvo se poimanje izvedbene vještice može povezati i s folklornim imaginarijem. Za razliku od demonoloških predodžbi oblikovanih inkvizicijskim diskursom, u južnoslavenskim se vjerovanjima vještica ponajprije prepoznaje po svojoj sposobnosti metamorfoze. Jedna od najraširenijih predaja govori da se večernji leptir koji ulijeće u kuću može tumačiti kao vještica u životinjskom obličju, što je među prvima sustavno zabilježio Tihomir R. Đorđević u svojoj pionirskoj studiji o južnoslavenskim vješticama. Upravo taj motiv neprestane preobrazbe – prijelaza između ljudskog i neljudskog, vidljivog i nevidljivog – snažno odjekuje i u izvedbenom svijetu Xene L. Županić, gdje tijelo nikada nije konačan identitet, nego otvorena mogućnost neprekidnog postajanja, baš kao što su to pisali o konceptima „postajanja nečim Drugim Drugim“ Deleuze i Guattari. (Suzana Marjanić i Marta Ožanić)
Share on:
Povezane vijesti
Servisne informacije
BEZ STRUJE 14. 8. 2026. (petak):
• dio naselja Senari - brojevi od 4 do 18 od 8:00 do 10:30
BEZ VODE 19. 8. 2026. (srijeda):
• Blaškovići, Veljaki do 14:00
Nakon radova moguća su zamućenja vode.
U slučaju zamućenja nazvati (dežurni telefon)
091 1855 163 – (07:00-22:00)
091 1855 164 – (22:00-07:00)
052 874 311 – (22:00-07:00)
