07.01.2022

Život u labirintu statistike

Ma koliko osobno držao ili ne do premise da je statistika tačan zbir netačnih podataka, numerički prosjeci su ipak životna realnost i bolji su orjentir od nikakvih. Led u mojim fureštanskim žilama je ovih dana prouzročila statistika SDP-ovog mlađašnog predsjednika Davora Bernardića koji je prošlog vikenda iz Ogulina, retorički krajnje stilizirano, priopćio hrvatskoj javnosti da „u ovoj zemlji oko 70 posto ljudi ima plaću između 3000 i 5000 kuna”, te u predizbornom stilu poručio da je to “nešto što se u Hrvatskoj mora brzo promijeniti, radnicima treba vratiti dostojanstvo, umirovljenicima sigurnost, a mladima budućnost.” 

Nakon takve, naravno, politički intonirane izjave netremice sam se upustio u životnu provjeru rečenog. Svi domaći s kojima sam razgovarao su potvrdili da su plaće sramotno niske, da su cijene osnovnih životnih potrepština i cijene usluga u apsolutnoj disproporciji s plaćama, da su niske plaće u ‘realnom sektoru’ i uslugama jedan od ključnih razloga za odlazak mladih i stručne radne snage…  U prašumi statističkog kaosa, međutim, mnogo sam teže ‘plivao’ jer su percepcije javnosti, sindikata, gospodarstva, vlasti i politike o ovoj temi u potpunoj međusobnoj suprotstavljenosti. Da bih ipak provjerio Bernardićeve navode odlučio sam se poslužiti podacima Državnog statističkog zavoda. Tu sam isčačkao da je prosječna plaća za deset mjeseci lani bila 5958 kuna, da su najveće plaće imali uposlenici u zračnom prijevozu u iznosu od 10.554 kune, a najniže u sektoru proizvodnje odjeće i tgovini, oko 3670 kuna. Pronašao sam i podatak da oko 128.000 uposlenih u Hrvatskoj prima manju plaću od 3000 kuna, a mediji su objavili da 30 “zaslužnika” ima mjesečna bruto primanja veća od 500.000 kuna!? Isti izvori navode da je broj onih s ekstremnim plaćama u porastu iako istraživanje Europskog sindikalnog instituta pokazuje da je Hrvatska u osmom mjesecu lani imala najdramatičniji pad plaća u odnosu na prosjek u EU. Slično je i u drugim istočnim zemljama gdje radnici zarađuju dvostruko manje od prosječne plaće radnika u zapadnim članicama EU. 

Tumarajući ovih dana bespućima statističkog labirinta uočio sam, također, da su podaci o prosjeku plaća u Istarskoj županiji povoljniji i više uravnoteženi od nacionalnog prosjeka.Tomu nesumnjivo najviše doprinosi nadprosječno visoka neto plaća u Adris grupi koja je u istom razdoblju za oko čak trideset uposlenih iznosila oko 52.500 kuna. Zapazio sam i to da je struktura plaća povoljnija u Primorsko-goranskoj županiji nego u Istri, te da je grad Zagreb i dalje daleko ispred svih regiona po svim pokazateljima. 

Sve kada se sabere i oduzme moj osobni zaključak je da predsjednik hrvatskih socijaldemokrata nije statistički sasvim pouzdan izvor kada je riječ o plaćama samim time što je političar, ali da je socijalno senzibiliziran i retorički uštiman – u to svakako nema nikakve sumnje. Uočavam također da mu je poznata ona komičnotragična svenarodna pošalica po kojoj u prosjeku svi jedemo sarmu iako u nečiji želudac dolazi meso, a u nečiji samo zelje ili kupus. Preciznije: kada bi se iz numeričke jednadžbe uklonili svi oni koje žargonski ovdje nazivaju uhljebi na svim razinama vlasti, socijalna stvarnost Hrvatske bi, četvrt stoljeća od stjecanja neovisnosti, bila daleko sumornija. Pogotovo ako se uskoro i potvrdi da su plaće doista ojačale isključivo zbog pada cijena potrošačke korpe, otpuštanja slabije plaćenih radnika i potpunog pasiviziranja na hiljade gospodarskih društava.

Bez obzira što se nekima od domaćih, a posebice endemskim vrstama domaćih političara možda čini da su ovo statistike koje ne bi trebale izazivati strah, osobno sam, iako furešt, uzrujan samom pomisli na blisku i dalju budućnost imajući u vidu negativne demografske trendove i strukturu ovdašnjih gospodarskih društava. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od oko 15.700 registriranih pravnih subjekata u Istri krajem 2016. godine, aktivno ih je bilo tek oko 9.500. Od 116 registriranih zadruga , aktivne su 32. Od ukupno 3.500 ustanova, udruga i organizacija, aktivna je tek polovica. Kada sam se pozanimao za strukturu po gospodarskim djelatnostima uočio sam da ubjedljivo dominiraju oni pravni subjekti koji su registrirani za trgovinu na veliko i malo, popravku vozila i motocikla, te za poslove u građevinarstvu. U sektoru stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti registrirano je tek oko 1.650, a aktivno manje 1.200 poduzeća, dok u direktnoj prerađivačkoj industriji djeluje samo oko 960 privrednih društava od 1.492 registrirana.

Brojni moji ovdašnji prijatelji mi se horski jadaju da će Istra, kao i cijela Hrvatska, nastavi li se s postojećim niskim plaćama u sektorima izvan birokratske mašinerije, postojećim sustavom obrazovanja i sa istom strukturom gospodarskih društava - u bliskoj budućnosti osim kuhara, konobara i bauštelaca, morati uvoziti i medicinare, bravare, mašinske tehničare, protetičare, optičare i druga praktična zanimanja. Ili će Istra postati regija pekara, kuhara i konobara koji će u vansezoni leškariti i troškariti - ili štrajkati zbog obespravljenosti da rade tokom cijele godine.

Vaš furešt