Lažni bookeri, decimalne cijene i dvojni cjenici

Čitah ovih dana kako bookeri prevaranti ovog ćudljivog ljeta na vrsarskoj Rivi vrebaju brzoplete, naivne i nedovoljno upućene strane i domaće turiste.

Za prijevoz do osame i iskonske prirodne ljepote na oko pola kilometra od Rive na otočiću Lunga, podvaljuju im neautorizirane vozne karte po znatno višim cijenama od regularnih. Izdaju im lažne račune. I naplaćuju kartu za otičić Lunga, a na karti ispisuju višestruko kraću destinaciju do dražesnog Svetog Juraja, tu na manje od 200-tinjak metara od obale.

Sve je vrlo jednostavno. I uhodano. Vi platite kartu do otoka Lunga 150 kuna jer želite uživati baš u takvoj osami. Ali, lažni booker vam je za te novce naškrabao kartu do Svetog Juraja, ne mareći što vi tamo niste željeli. Njemu je važno pedeset kuna razlike u cijeni vozne karte. I baš ga briga tko ste mu pa vi, odakle ste i da li vam je miliji osamljeni otočić Lunga, ili ovaj tik uz Rivu. I tako, pedeset po pedeset kuna, vrhunska dnevnica. Bez imalo znoja.

U prethodnoj kolumni sam obećao da ću o cijenama kojekakvih usluga i roba široke potrošnje uskoro govoriti samo ako me ova sramotna tema baš izazove i kada budem lošije volje. I evo izazvala me. Lažni bookeri iz Vrsara su me istinski rasrdili. Uspjeli su mi pokvariti dan i raspoloženje. Ali nisu, niti će, razbiti moje decenijske dojmove o čestitosti ovdašnjih 'običnih' ljudi zbog kojih i činim ovo što činim.

Dakle, lažni bookeri i njihove lažne cijene za krive destinacije izazvali su me da u ovom fureštanju prozborim i o lažnim akcijskim prodajama roba široke potrošnje. O dvojnim cijenama roba i usluga u vrijeme turističke sezone. I, naravno, o tom krajnje mizernom atakiranju trgovaca na svijest i podsvijest potrošača putem, ovdje kao i na Zapadu, sveprisutnih, takozvanih decimalnih cijena.

Za one koji ne kuže u prvih mah o čemu govorim, evo podsjetit ću. To vam je ono stanje privida kada mislite da ste mudriji od trgovaca jer kupujete robu po nižoj cijeni od njene stvarne vrijednosti. To vam je, također, ono stanje reminiscencije kada vam se, usred Plodina, Kauflanda, Lidla, Konzuma, Mercatora ili bilo gdje na sličnom mjestu, umjesto ugode i opuštenosti počnu po mozgu vršljati aritmetičke lekcije iz davne školske prošlosti. Umjesto 1200 kuna za neki artikal kojim ste se namjerili upravo danas počastiti, pohlepni trgovci vam tu istu robu prodaju za 1199,99 kuna.

Po istom ključu su ispisane sve, baš sve cijene u svim većim trgovačkim centrima u kojima i sam, makar jednom na tjedan, trošim svoje šolde.

Naivci se na ovakve cijene smeškaju. Štediše tek gunđaju. Oni s dubljim džepovima se i ne osvrću. Strani turisti se ne iznenađuju. Samo poneko i ponekad, upire prstom u ovaj sramotni biljeg globalnog življenja iako je to, doduše, tek jedan među biljezima ljudske bezobzirnosti, trgovačke pohlepe i profiterske nezasitosti.

I tako, kuna po kuna - tisuće kuna. Stotine tisuća. Pa milioni kuna. Tako svaki dan. Svaki tjedan. Svaki mjesec. Svake godine. I nikom ništa iako na prvi pogled trgovci uzimaju ono što im mi dragovoljno dajemo u dubokoj samoobmani da smo neku robu kupili jeftinije od njene stvarne vrijednosti, A zapravo se, po pom shvatanju decimalnih cijena, radi o sličnoj tehnici uzimanja kojom se služe oni lažni vrsarski bookeri. Koji naplaćuju kartu do otoka Lunga, a voze vas do Svetog Juraja!

Trgovci su dovitljiviji od bookera. Oni prvo formiraju nerealno visoke cijene. Nerealne cijene, zatim, snize za 15, 30 pa čak i za 40 i 50 procenata, ali ni u tom slučaju se ne odriču decimalnih brojeva. Prije nekoliko dana, na primjer, račun mi je bio duži od slavonske kobasice, ali niti jedna cijena od ukupno 37 artikala nije imala zaokruženu brojku. Sve su završavale sa famoznih 99 lipa. Sve, baš sve.

Svi veći tržni centri u svijetu, pa i ovi istarski, funkcioniraju po istoj logici: što više kupaca, što veći dnevni promet što manji rashodi, što jeftinija radna snaga i, u konačnici, što veći profit vlasnika. Utakmica je sve teža jer konkurencija postaje sve nemilosrdnija. Istra postaje evropska regija s najviše trgovačkih centara po stanovniku. Kao što je Bosna i Hercegovina postala rekorder po broju stanica za naftna goriva!

Ne smijem ni slutiti kakve će se sve cjenovne akrobatike izvoditi uskoro u Puli kada u njenom elitnijem naselju proradi najnoviji mamutski shoping-centar kojeg, koliko vide moje oči, mnogi Istrani s nestrpljenjem očekuju. Dosta im je, vele, Trsta i takvog „čergarenja“ kojem se kadkad izlagažu zbog sitnih prohtjeva koje ne mogu utoliti ovdje.

Mene što se tiče, nemam takvu vrst problema. A ni matematika mi nije lošija strana. Osobito aritmetika. Tako da uvijek zaokružujem na puni iznos. I kada dajem i kada uzimam. Jedino sam tako siguran da i dajem i uzimam svjesno. Da nisam u amneziji. Pamtim, srećom, i vremena kada se kupce štovalo. Nije im se ni podilazilo. Niti im se vrijeđala pamet.

Decimalne cijene, lažne promotivne akcije i dvojni cjenici za jedne te iste artikale u, i izvan, turističke sezone, za mene je nemoralan čin. I uvreda za svaki normalan mozak. Ali, tako, očigledno, mora biti. Sve dok na Zapadu, tom našem bajnom uzoru u svemu što ne valja, ne shvate da trgovci nisu matematički geniji, a građani maloumni. Čim se neko prvi na Zapadu toga dosjeti, i ovdje će cijene ponovo biti zaokružene. Kao nekad u normalna vremena. A dvojni cjenici i lažne akcijske prodaje će biti dokinuti i ovdje i tamo, samo ako se iz sna trznu tržni inspektori. I ako se razbude interesne skupine. Poput potrošačkih udruga.

Vaš Furešt