Istra u Europskom parlamentu

Istarska koza u Europskom parlamentu!

I oku i srcu mi ovoga utorka bijaše ugodno kada se nenadano s Istrom susretoh nasred mastonskog zdanja Europskog parlamenta u Bruxellesu.

Tu je, naravno, i bronzana skulptura istarske koze izvajane rukama prerano preminulog Predraga Spasojevića bez kojeg, kako danas rekoše i ovdje, promidžba Istre i njenih osobenosti ne bi imala ovakve domete kakve je imala posljednjih godina.

Ovakve prigode se ne dešavaju često. Naprotiv. Promotivna izložba pod sloganom „Istra u EP“ organizirana je prvi put od kako je Hrvatska 1. 7. 2013. godine, nakon desetogodišnjih teških pregovora, postala 28. članica EU. Kažem „teških pregovora' zbog toga što je Europska unija na svim svojim razinama tada oštrila zube prema budućim članicama, nakon što se bolno opekla prekorednim prijemom Bugarske i Rumunjske. Hrvatskoj se zalomilo da bude prva nakon „velikog praska“ i prijema ove dvije, meni, svaka na svoj način, simpatične istočnoeuropske kulture.

Izložbu su formalno otvorili češki političar, vrsni lobist, potpredsjednik Europskog parlamenta i vatreni promotor istarske „izazovnosti i provokativnosti“, Pavel Telička, te ponositi predsjednik Istarske županije Valter Flego. No, glavni 'krivac' za premijernu promociju istarske kulturne baštine, eno-gastronomije, umjetnosti, tradicije i prirode je (a tko bi i bio drugi) Ivan Jakovčić, IDS-ov zastupnik u liberalno-demokratskom bloku Europskog parlamenta.

Njegov petogodišnji mandat kao i svim ostalim eurozastupnicima, ističe 18. aprila naredne godine jer su za 23. do 26. maja već zakazani naredni europski parlamentarni izbori. Tada će se mjesto sadašnjih 751. eurozastupnika iz 28 članica EU, birati njih 705, jer Velika Britanija, kao što već i ptice znaju, samovoljno odlazi u tko zna kojem novom smjeru. A da li će i u novoizabranom europskom domu biti i Nino, ne zna se.

Prije otprilike pet godina mi se osobno povjerio da mu je jedan mandat u Bruxellesu „dovoljno za krunisanje osobne političke karijere“. Nakon toga, pojasnio mi je, želi se „smiriti“ i početi konačno „manje stresne poslove“. Iako je to političkim rječnikom potvrdio i sredinom ljeta posebnim priopćenjem (za sada nema razloga da mu se ne vjeruje), nekima se u Bruxellesu i u Hrvatskoj „Tjedan Istra u Europskom parlamentu“ upravo priviđa kao dio predizborne kampanje za još jedan mandat!

Zašto me se ova izložba dojmila još? Od dvanaestoro slučajno anketiranih posjetitelja izložbe (novinari, EU birokrati, sudionici studijskog posjeta EP-u...) svi su znali za Hrvatsku kao državu ili kao turističku destinaciju, a sedmoro ih je već bilo u Istri i doživjelo dio ovdje predstavljenih krasota. Samo jedno od njih nije znalo da se Arena nalazi u Puli. Ovaj nizozemski tinejdžer je bio uvjeren da se povijesna kamena rukotvorina nalazi u Dubrovniku!

Samo na prvi pogled skromna, izložba me nadahnula i preciznošću glavne poruke, te zato što je osmišljeno dominirala izložbenim prostranstvom na trećem katu grandiozne parlamentarne građevine. Svuda unaokolo, tu se svakodnevno provrzma na strotine pa i na tisuće novinara, kamermana, parlamentarnih zastupnika, lobista, stručnog osoblja i gostiju Europskog parlamenta. Ne uočiti Istru u takvom središtu je nemoguće!

Istina, tog prvog dana, u utorak, nije bilo meteža oko fascinirajućih prizora istarskih pejsaža i čak prerigorozno probranih isječaka iz bogate riznice istarske kulturne baštine, eno-gastronomije, umjetnosti i tradicije. Razlog je vjerovatno u tajmingu. Otvaranje je obavljeno u 13:30 a to je za ovdašnje birokrate, i sve ostale, vrijeme ručka. A glad je glad!
Izložba će biti otvorena do petka. Dovoljno da se magična privlačnost Istarskog poluotoka podvuče pod kožu makar onima koji, kao ja, sanjaju posebnost.

Samo Kosmosu bi, možda, moglo biti poznato zašto se ovakva poticajna istarska predstava u Bruxellesu dogodila upravo na 48. izdanje ovog Fureštanja. Te zašto i kako sam se upravo ja zadesio tu. Baš na godišnjicu moga prvog obraćanja na ovom mjestu.

Tada sam vam, sjećate se, nedvojbeno priznao da sam jedan od onih stranaca koji je u Istru došao nepozvan, koji se zavraća godinama i koji mašta da jednoga dana tu i ostane. Jer u ovom živopisnom krajoliku i njegovim ljudima vidim potpuno drugačiju Hrvatsku, Europsku uniju i Europu kao kontinent. Sve je progresivno, al' opet nekako po istarski!

Što sam vam još tada otkrio i obećao, podsjetite se iz prvog, uvodnog, broja ove kolumnice.

Vaš Furešt