Alava ajkula ili topla duša istarskih bankara?

U prvi mah sam pomislio da je prvoaprilska šala apri-li-li-li. Kad ono nije. Istarski bankari su se toga dana doista odazvali pozivu istarskog župana Valtera Flege i gradonačelnika Pule Borisa Miletića. Došli su u sjedište Istarske županije na poslovno-prijateljsku ćakulu o situaciji u Uljaniku i načinima eventualne pomoći radnicima koji već sedam mjeseci ne primaju plaću. Od bankara je zatraženo da kreditno zaduženim radnicima ovog posrnulog brodarskog giganta izađu u susret „reprogramiranjem kreditnih obaveza.“

I gle čuda! Sve istarske banke su izrazile (retoričku) spremnost. Iskazale su čak i (bankama ne baš svojstvenu) socijalnu osviještenost i (ne baš svakidašnju) fleksibilnost prema dužnicima. Predstavnici banaka su pozvali kreditno zadužene radnike Uljanika da se što prije obrate „svojim bankama“, ako već nisu, kako bi im se pomoglo oko otplate kredita.
Gotovo pa romantična priča.

Možda čak inspirirana i prethodinim fureštanjem o nemoćnom Malom bratancu iz Zagreba, sve odurnijem Velikom bratu u Washingtonu i bedasto poniznom Polubratu iz Bruxellesa.

Tko zna? Možda se, s pravom, upravo u Istri željelo pokazati kako „apsolutna globalizacija“ kao bespoštedna i bezbožna nova svjetska 'religija' još uvijek nije stigla i u ove krajeve. Da njezini glavni 'propovjednici' - Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska organizacija, nisu omiljeni među pučanstvom Istarskog poluotoka. Te da takozvani „apsolutni tržišni sistem“ javno poznatiji kao neoliberalna ekonomija još uvijek nema utočište u Istri - tom rijetkom gnijezdu razložnog inata. A katkad i prkosa.

Osobno sam, međutim, mnogo oprezniji. Čak i pesimista. A pesimisti se u realnom životu, kao što znate, regrutiraju iz redova duboko razočaranih optimista. Tako je i u mom slučaju: da me guja nije ugrizala, ni guštera se danas ne bih plašio!

Sve banke svijeta, dakle, žive od profita zarađenog na kamatama, te na vidljivim i nevidljim bankarskim uslugama. Osobno ne poznajem niti jednu banku koja radi drugačije. Etika, humanizam, solidarnost, suosjećajnost... to za profit i za „apsolutnu globalizaciju“ kao novu globalnu 'religiju' ne samo da nije prioritet, nego su, kao što sam i prošli put potencirao, čak oprečne vrijednosti globalističkoj logici profita.

Osim toga, „јеftini novac“ (kojeg su američki bankari plasirali nakon monetarne krize 2008. godine kako bi se pogurala proizvodna ekonomije) smišljeno se izrodio u „pametni novac“. Rezultat je to „apsolutnog globalizma“ u kojem se jakim i velikim stvaraju prilike, a nejaki izumiru jer je takozvani „pametni novac“, sam po sebi, postao sredstvo za stvaranje novog kapitala. Tokom svih proteklih deset godina, velike banke i investicioni fondovi (kao sve popularniji način špekulativnih operacija s novcem) stvarali su privid o neograničenom iznosu novih dolara i o beskonačnom novom bogatstvu onih koji taj novac imaju.

Tek u zadnjem tromjesečju prošle godine, Konzorcij američkih privatnih banaka (FED) kod kojih se američka vlada zadužuje za štampanje novih dolara u cilju poticanja potrošnje i industrijske proizvodnje, počeo je provođenje savezne politike postepenog podizanja referentne kamatne stope (kamatna stopa prema čijim promjenama se upravljaju druge kamatne stope). Ali, to nije zaustavilo one kompanije i pojedince koji bez posudbi više ne mogu živjeti.

Takve na Wallstreetu i službeno nazivaju „zombijima liberalne ekonomije“, a Wallstreet je kao što znate zajednički naziv za financijsku i investicijsku zajednicu SAD-a, koja uključuje burze, velike banke, brokerske kuće, vrijednosne papire i osiguravajuće tvrtke. A „zombiji“ su vam, znate već, oni hodajući mrtvaci iz horor filmova koji prepadaju žive da će ih prožderati! A koliko današnji svijet ima takvih „zombija“ koje bezmalo pa besplatni novac održava u životu - niko pouzdano ne zna, jer banke moraju štititi svoje klijete.

Ali, u Istri kao i u cijeloj Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi baš ovakvih „zombija“ nema, jer nema bagatelnog novca. Kamate su ovdje iznad prosjeka Europske unije, a u zemljama zapadnog Balkana čak i više od lihvarskih. Banke u tom dijelu Europe su moćnije od države. Od banaka ovisi ekonomski rast, stagnacija ili pad, zapošljavanje, stanogradnja, emigriranje mladih, svekolika društvena potrošnja...
U hrvatskoj Istri kamate su neznatno niže od balkanskih, ali mnogo više nego u zapadnoj Europi. Pa ipak ovom Fureštu je u ovom času nezamislivo da će se ovdašnje banke htjeti odreći makar i mrvica svoga profita u korist svojih dužnika. Jer u njihovoj prirodi je da budu alave. Kao ajkule. Čak i onda kada im država u ralje utrpava snopove svježih apoena. A pritom Hrvatska narodna banka zaboravi smanjiti (korektivnu) kamatnu stopu. No, vidjet ćemo uskoro. Dobre stvari se dešavaju upravo kada ih prizivamo.

Hajmo prizivati samilost za očajno tužne, polusite ili sasvim izgladnjele graditelje pulskih brodova!

Vaš Furešt