Ekranoidi hodaju Planetom

Mladi u Istri su izgleda doista zavidno osviješteni kada je riječ o nasilju na internetu. Što je za svaku pohvalu. Ako je usitinu tako?

Kampanja koju su ovih dana najavili predstavnici Savjeta mladih svih većih istarskih gradova na sastanku s predstavnicima Savjeta mladih Istarske županije, najbolje bi uskoro mogla pokazati koliko su namjere mladih po ovom golicljivom pitanju ozbiljne, a koliko promotivno-marketinška priča s prizvukom politike.

Zašto ova blaga sumnjičavost? Pa upravo zbog tih izvještačenih birokratsko-politikantskih svrstavanja po savjetima: na jednoj su strani savjeti istarskih gradova, a na drugoj, višoj i hijerarhijski značajnijoj, Savjet mladih Istarske županije! Pitam se, zapravo, tko su mladi Istarske županije ako to nisu isti ti mladih istarskih gradova? Ili su gradovi nekakva realna administrativno-upravna stvorenja, a Županija, kao, nešto virtualno!? Doista ne znam. Jer ja sam tek samo obični Furešt. Ali sam motiviran i duboko samouvjeren da ću i tu lekciju o lokalnoj upravi i samoupravi uskoro svladati.

No, mnogo važnije od svega ovoga je sama kampanja protiv nasilja na internetu. Jer, internet je postao masovni medij moćniji od tradicionalnih masovnih medija poput novina, radija, televizije, magazina i revija. To je pošast suvremenog doba, 'globalnog sela' i informacionog društva pred kojim pravi izazovi tehnologizacije tek predstoje.

Mladi istarskih gradova i Istarske županije su odabrali top-temu. Aktuelniji bi mogli biti samo predstojeći europski izbori za novi petogodišnji mandat tzv. Visoke vlasti u Bruxellesu. Ali to za mlade nema životnu važnost pa uglavnom i ne izlaze na izbore.
Mnogo je životno važnije podizanje svijesti mladih generacija o manama i prednostima interneta kao izvora života novog vremena, te senzibiliziranje mladih o društvenim mrežama, javnim porukama i osobnim podacima koje rasturamo drugim znanim i neznanim osobama sami o sebi. Bez privole. A pogotovo smo sve učestalije neoprezni prema djeci koju, ni krivu ni dužnu, izlažemo riziku i oku tko zna kakvih spodoba diljem nespoznatog svijeta. A onda se, kao, pitamo otkud nam toliko vršnjačkog nasilja među djecom i omladinom? Šta nam se to dogaša u obitelji? Otkud odjednom za vlastitu djecu postajemo stranci? I tako dalje.

Da li se još sjećate? Onaj okrutni zlikovac iz Kanade koji je, nedavno iz čiste pohoto ugasio 50 nevinih života u jednoj bogomolji na Novom Zelandu, a čije ime i prezime iz pijeteta prema žrtvama i zbog njegove životne opsesije da postane „čuven“, ne želim ni ovdje niti ikada spominjati - svoju početnu ideju, plan, strategiju, taktiku i ideologiju okrutnog ubojice, razvio je upravo uz pomoć interneta. Internet mu je bila fabrika, a društvene mreže marketing strašnog zločina.

I doista! Gdje to mi svi zajedno danas živimo: u 'globalnom selu' informacija ili u prašumi laži? Kuda nas sve vodi ovo robovanje internetu, tehnologijama, robotici, digitalnim medijima, bioinžinjeringu, kosmonautici...?

Dileme odavno nema u jednome: Ekranoidi već hodaju Planetom. Roboti su počeli voditi TV Dnevnike. Botovi odavno pišu novinske vijesti. Djeca već mogu biti rođena s isprojektiranim karakterom, ambicijama i koeficijentom inteligencije!?

Znam. Čovjek je najnestrpljivije biće. I upravo zbog toga nema vremena ni da zamisli s kolikom lakoćom će ga, kao sniježna lavina, doba elektronike početi zatrpavati bespotrebnim i opasnim porukama kojih se neće moći otresti. Jer to je, očigledno, i glavni cilj: potčiniti Čovjeka tehnologiji da bi se njime lakše upravljalo. Kao danas s autom: upali, kreni i stani, parkiraj, ugasi, prodaj, zamijeni 'staro za novo', ostavi da trune...

Osnivač kibernetike Norbert Wiener smatrao je da je informacija u osnovi nešto potpuno drugo i drugačije od energije i mase. Ona stvara svoj interni univerzum. Zato i jesu, smatra on, stvoreni navigacioni instrumenti da bi današnji i sutrašnji čovjek mogao saznati gdje se nalazi, šta ga je snašlo, kako, kuda i kada da stigne do cilja.

Nikakva povijest nam više ne može pomoći jer živimo u potpuno novom vremenu. Iako mislimo da mnogo znamo, iskoračili smo u krajnje nepoznatu budućnost. Jedino što znamo jeste da živimo u svijetu interneta i novih medija, a od medija i kreće sve. I zlo i dobro. I nada i beznađe.

Vaš Furešt