Kadgod sam bio na samoj ivici vjerovanja da je Hrvatska i mentalno dosegla razinu prosperitetnih europskih zemalja, svakodnevni život se umiješa u moja iskrena htijenja i izrežira mi kakav idiotluk koji mi pokvari snove.
Po tko zna koji put i ovoga puta je to pošlo za rukom, komunikacijski šlampavom zdravstvenom stručnjaku, državnom ministru zdravlja Milanu Kujundžiću.
Od kako se predugo šetka Hrvatskom bez bijelog mantila, zaboravio ministar da boleštine i nezgode ne pitaju za adresu stanovanja, a da medicina ne poznaje granice. Pa je samo jednim volšebnim pokretom penkala doveo u pitanje projekat spašavanja života ljudi na prekograničnom području sjeverozapadne Istre.
Sjajno je, zato, što su istarski župan i budući europski zastupnik Valter Flego i saborski zastupnici Giovanni Sponza i Emil Daus hitro zatražili preciznije očitovanje ministra Kujundžića i Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja (HZZO) koji su izgleda, neočekivano i suludo, odlučili da je gore, bolje. A što gore, još bolje!
Ministru Kujundžiću nije bitno ni to što je „Emergency Euroregion SLO-HR413“ europski projekt namijenjen upravo hrvatskim građanima na sjeverozapadu Istre. I što omogućuje liječenje u slovenačkoj bolnici u susjednoj Izoli onim hrvatskim pacijentima koji su životno ugroženi zbog moždanog ili srčanog udara, ili nedaj Bože zbog prometnih nesreća u tom dijelu Hrvatske.
Za minstra Kujundžića nije važno ni to što su katkad za život hrvatskih građana presudne sekunde. Ni to što pravovremena i adekvatna liječnička intervencija povećava šanse za preživljavanje i do 50 posto. Nebitno je i to što je i sama Europska unija (EU) prepoznala važnost ovog projekta i upravo ga zbog toga u njegovom nastanku sufinancirala sa oko 245.000 eura (85% od ukupno uloženih sredstava). Zavod za hitnu medicinu istarske županije osigurao je oko 37.000 eura vlastitih sredstava, a Kujundžićevo ministarstvo, tada, ništa.
Ali, ni EU nije vječna krava muzara. Nema „mlijeka“ unedogled i za svakoga. Jer bi i država morala misliti na svoje građane! I o njima brinuti!
Ali ne. Ministar Kujundžić to nije u stanju razumjeti. Njegova genijalna spoznaja je da bi „dalja financijska podrška ovom projektu diskriminirala pacijente u ostalim pograničnim hrvatskim područjima, poput Metkovića ili Ploča“, na primjer.
Strašno! Neodgovorno da neodgovornije ne može biti! Fatalistično!
Da li zbog osobnog nihilizma ili zbog poimanja zdravstvebne stvarnosti u Hrvatskoj po onoj „što gore, to bolje“ ministar Kujundžić je smetnuo s uma da se ovdje radi o transgraničnom projektu sufinanciranom novcima Europske unije između dviju država članica EU-a. Zaboravio je da su Ministarstvo i HZZO u startu podržali pa čak i hvalili projekt u prvoj godini njegove realizacije kao primjer odlične suradnje između Hrvatske i Slovenije. Te, da bi ga sada doveli u pitanje. Zašto? Eh, zato što se njime „diskriminiraju pacijenti u ostalim pograničnim hrvatskim područjima“.
Umjesto da se dobre prakse slijede, unaprjeđuju i disperziraju u sve hrvatske krajeve kako bi se zdravlju hrvatskih građana dao primat u odnosu na bilo kakve ideološke nijanse, ministar Kujundžić zagovara gašenje dobrih projekata. Umjesto da istarsko iskustvo, kao liječnik s ogromnim iskustvom 'transplatira' u Pločama i Metkoviću kroz prekograničnu suradnju s Bosnom i Hercegovinom, jer projekt „Croatia-Bosnia and Herzegovina Cross-border copperation“ postoji (https://www.cbc-cro-bih.net), ministar Kujundžić bi da ugasi ovaj uhodani, istarski.
Ako je euroskeptičnim građanima Hrvatske potreban pozitivan primjer praktične koristi od članstva u ovoj evoluirajućoj ekonomsko-političkoj i monetarnoj uniji s milijon mana i mnogo više prednosti, onda je to primjer praktične borbe za njihovo zdravlje i život u kritičnim momentima.
Ako u Uniji vrijedi pravilo da se pacijenti kojima je zdravlje ugroženo mogu liječiti u svim najbližim bolnicama diljem EU bez obzira na adresu boravka, zašto tako ne bi bilo i u pograničnim zonama Hrvatske koja je punopravna članica Europske unije?
Zašto, ministre Kujundžiću ako „što gore, to bolje“ nije i u tvojoj zoni interesa kako bi se ostvarile tričave proračunske uštede? „Uštede“ na papiru. A gubici u realnim ljudskim životima!
Vaš furešt.