27.03.2026

Elis Gobo dobitnica nagrade ''Joja Ricov'' u Kalima: Slavlje čakavske poezije na otoku Ugljanu

U Kalima na otoku Ugljanu dodijeljena je književna nagrada „Joja Ricov” za čakavsko pjesništvo. Ovogodišnja laureatkinja je pjesnikinja Elis Gobo.

U svečanom ozračju Narodne knjižnice Kali, na otoku Ugljanu, u srijedu je dodijeljena prestižna književna nagrada „Joja Ricov” za čakavsko pjesništvo. Ovogodišnja laureatkinja, pjesnikinja Elis Gobo, odabrana je kao najbolja u konkurenciji od 21 kandidata.

Laureatkinji su tom prigodom uručeni diploma, medaljon s likom Joje Ricova, umjetnička slika te prigodni poklon Općine Kali. Priznanje i nagrade uručili su joj predsjednik Hrvatskog književnog društva – Zadar i idejni pokretač manifestacije Nikola Šimić Tonin, ravnateljica Narodne knjižnice Kali Tomislava Radović te izbornica i rodica pokojnog Joje Ricova Desa Blaslov Dujela.

Svečana večer posvećena čakavskoj poeziji

U programu su pjesnici Općine Kali interpretirali pjesme Joje Ricova te drugih pjesnika toga kraja. Nastupio je i folklor u kaljskim nošnjama (Mladost škoja i mista) pod vodstvom učiteljice Ines Kolega, koja je nadahnuto govorila stihove Joje Ricova, kojeg je osobno poznavala.

Tu je večer interpretacijom pjesama svoga oca, pjesnika i uglednika Trogira Mirka Slade – Šilovića, obogatio i član predsjedništva Matice hrvatske, Ogranak Trogir, Radovan Slade-Šilović. Ravnateljica Knjižnice Kali otvorila je večer istaknuvši ponos što se ova manifestacija od 2018. godine održava upravo u njihovim prostorima, budući da je Joja Ricov bio najveći pjesnik njihova kraja.

Povezanost s nasljeđem Joje Ricova

U svom obraćanju Nikola Šimić Tonin govorio je o Elis Gobo i samoj manifestaciji (ton – Nikola Šimić Tonin).

U svom se obraćanju Elis Gobo prisjetila kako se upravo na otoku Ugljanu, prije jedanaest godina, prvi put predstavila zadarskoj publici. Poseban značaj nagradi daje i snažna duhovna poveznica s Jojom Ricovom. Iako ga nije osobno poznavala, pjesnikinja ističe kako ga osjeća bliskim kroz senzibilitet, jezik i ideje.

Kao i Ricovu, zavičajni idiom joj je prva poetska ljubav kroz koju se najlakše izražava. Oboje dijele uvjerenje da je poezija jezik iskrenosti – krik duše koji daje glas svemu onome što titra duboko u čovjeku te neumorni svjedok koji od zaborava brani život, ognjište i dom u svim njegovim raznolikim pojavnostima i dragocjenim mijenama.

Zahvalivši na nagradi, Gobo je poručila kako će je primljeni medaljon i plaketa svakodnevno podsjećati na to da je u stvaralaštvu najvažnije ostati autentičan. Naglasila je kako istinski pjesnik ne treba težiti umjetno uzvišenom stilu ni dalekim temama, jer su sam život i prostor u kojem živimo uzvišeni sami po sebi ako im priđemo s ljubavlju i poštovanjem.