Povodom 170. godišnjice rođenja labinske učiteljice, pjesnikinje i revolucionarke Giuseppine Martinuzzi zamjenica labinskog gradonačelnika Eni Modrušan, predsjednica Skupštine Zajednice Talijana Giuseppina Martinuzzi Danijela Mohorović i predsjednik Izvršnog odbora Tullio Vorano položili su danas cvijeće na njezin grob. Tom prilikom Eni Modrušan je istaknula kako je ime Giuseppine Martinuzzi zlatnim slovima upisano u povijest Labina. Danas obilježavamo 170. godišnjicu njezinog rođenja, rekla je Modrušan: (ton – Eni Modrušan). Govoreći o njezinom životu zamjenica labinskog gradonačelnika je ustvrdila: (ton – Eni Modrušan 1). Predsjednica Skupštine Zajednice Talijana Danijela Mohorović je govoreći o velikoj Labinjanki rekla: (ton – Daniela Mohorović). Giuseppina Martinuzzi rođena je u uglednoj građanskoj obitelji, doseljenoj 1720. iz Furlanije. Obrazovao ju je otac, a potom je privatno studirala te 1873. počela raditi kao učiteljica na zamjeni u Labinu, a zatim u Galižani. Godine 1875. dobila je diplomu za poučavanje u općim pučkim školama, pa je nastavila predavati u Miljama i potom do umirovljenja 1905. u Trstu. Bila je izvrsna pedagoška radnica, praktičarka i teoretičarka te suradnica mnogobrojnih pedagoških časopisa. S grupom autora sastavljala je udžbenike za osnovnu školu. Zapažen je njezin priručnik Manuale mnemonico iz 1886. godine s oglednim tablicama za lakše pamćenje gradiva. Pisala je pjesme, a najpoznatiji joj je socijalni spjev Ingiustizia iz 1907. godine. Bila je vlasnica i pokretačica dvaju književnih časopisa – Pro Patria i, nakon njegove zabrane, Pro Patria Nostra. Također se isticala društvenim i političkim djelovanjem. U početku je bila na pozicijama iredentizma, a potom je prihvatila ideje socijalizma. Održala je mnogobrojne javne govore, zastupajući prava djece, radnika, posebice žena, a zagovarala je suradnju talijanskih i slavenskih žitelja u Istri. Godine 1921. učlanila se u Komunističku partiju Italije. Umrla je u Labinu 25. studenoga 1925. godine.

{fcomment}